Početna / Archive by category "Popular" (Page 2)

7 razloga da posetite planinu Javor i Ivanjicu

Kad se duša poželi istinske prirode, srce uglavnom pokaže ka zapadu domovine. Ovoga puta ka kraju nadaleko znanom po krompiru, malini i drvetu. Ka planinskim vencima Javora, Mučnja, Čemerna, Golije, i Radočela. Vozimo auto-putem Miloš Veliki, preko Guče.

JER JE JAVOR LEKOVITA PLANINA

Sa Golijom druguje na istoku, a masivu Murtenici pruža ruke na zapadu. Na Vasilinom vrhu se protegao 1.519 metara uvis. Smatra se jednom od najlekovitijih planina Srbije. Legenda kaže da se ranjeni Boško Jugović sa Kosova polja uputio na Javor da rane vida. Dugo su ga lečili travkama i melemima, ali mu ne beše spasa, nažalost. Bogat je raznovrsnim biljem, šumama javora, bukve, vrbe, i topole, pašnjacima, vrelima i bistrim potocima, divljim plodovima. Dom je raznim životinjama – zeki, srni, vuku, sovi, fazanu. I orlovima. Nama je desetak nebeskih gorostasa priredilo nesvakidašnju predstavu. Doduše, u visokom letu. Pored blagodatne i netaknute prirode, ponosi se i herojskom istorijom. Sve do 1912. na Javoru je bila srpsko-turska granica. Na njenom mestu je narod podigao spomenik majoru Mihailu Iliću, junaku Prvog srpsko-turskog rata, u narodu poznatijem kao Javorski rat. Okolo su humke ratnika poginulih od 1876. do 1878. Za smeštaj je najpoznatije selo Kušići. Odatle se kreće u istraživanje, uživanje i otkrivanje lepota i tajni Javor planine.

Planina Javor

JER KRAJPUTAŠI ČUVAJU DUŠE SRPSKIH RATNIKA BEZ GROBA

Zovu ih i žive kamene duše ili kamene knjige. Podizani su u spomen vojnicima poginulim u Prvom i Drugom srpskom ustanku i Velikom ratu koje ne mogaše dostojno sahraniti, jer im kosti ostaše rasute po bojištima. U ivanjičkom kraju sačuvano je oko 540 krajputaša. Skupina 32 humke nalazi se u blizini Palibrčkog groblja, na putu ka Ivanjici. Postoji putokaz za skretanje. Izrađeni su od mekog kamena peščara, pravougaonog oblika, visine metar do metar i po. Na prednjoj strani su uglavnom uklesani likovi vojnika sa puškom ili sabljom, a na zadnjoj i bočnim stranama su podaci o stradalom i reči zahvalnosti. Na pojedinima su samo natpisi sa ukrasnim šarama u više boja, a neki su posvećeni dvojici ili trojici palih za slobodu. Podizali su ih roditelji, braća i sestre i zahvalni meštani da voljene sačuvaju od zaborava. Zastani, putniče i pokloni se dušama junaka koji život ostaviše na braniku otadžbine.

Krajputaši

Put ka Ivanjici vodi i pored crkve Lazarice i Palibrčkog groblja, gde je prema predanju sahranjen Boško Jugović. Početkom XX veka sagrađena je crkvica i zasađeno je devet hrastova u spomen devetorici braće Jugovića.

JER JE IVANJICA VAZDUŠNA BANJA

Ivanjički kraj naseljen je od davnina. Ivanjica se prvi put pominje u knjizi zaduženja 1505. godine u Dubrovačkom arhivu, a varoš počinje da se gradi ukazom kneza Miloša 1833. kada je čitava oblast pripojena Srbiji. Ugnezdila se na obali Moravice, u živopisnoj kotlini omeđena šumama planinskih venaca Golije, Javora, Mučnja, Čemerna, i Radočela. Na skoro planinskoj visini. Ovde se diše čisto i zimuje hladno, uz velike snegove. Tada zna biti odsečena od sveta, kako se inače čini kada se promatra iz ptičje perspektive ili sa nekog od obližnjih vidikovaca.

Danas je Ivanjica malena, ali prilično zanimljiva varoš. Pešačka ulica živa, sa mnoštvom prodavničica i ugostiteljskih objekata. U središtu je velika karta ivanjičkog kraja sa obeleženim znamenitostima, a pored svake u gradu postavljena je obaveštajna tabla. Za pohvalu i primer drugima. Korzoom se stiže i do srca grada i crkve Svetog cara Konstantina i carice Jelene. Građena je par godina posle osnivanja grada. Uz svega još nekoliko zdanja preživela je dva velika požara. U blizini je kameni most preko Moravice. Zidan je početkom XX veka sistemom klinova od klesanog kamena, bez vezivnog materijala. Ali, po predanju, u njega je utkano 30.000 jaja. Daje varoši starinski šmek. Možda i najveći kuriozitet su dva spomen-obeležja posvećena suprotstavljenim stranama u Drugom ratu. Razdvaja ih tek ulica preko koje se merkaju, danonoćno. S jedne strane je spomenik đeneralu Draži Mihailoviću, podignut 2003., i Čičina koliba, drveni kućerak na kamenom temelju. A sa druge je spomenik Revoluciji, delo Đorđa Andrejevića Kuna.

Ivanjica

Monumentalni mozaik na postamentu od belog mermera predstavlja ustanak, borbu i pobedu protiv okupatora. Do njega je i spomenik palim borcima u ratovima od 1991. do 2000. Tu počinje gradski park, koji se proteže uz Moravicu. Lepo je sređen, sa terasom uz reku i velikim dečjim igralištem. Na skoro svakom drvetu postavljena je tabla sa porukom, poučnom ili duhovitom. Malo će vas nasmejati, malo zamisliti. Stižemo i do hidrocentrale, koja je puštena u rad na Svetog Nikolu 1911. godine. Jedna je od najstarijih u Srbiji i još uvek je u funkciji. Preko brane visoke oko devet metara, Moravica pravi prelepi vodopada, kojim se meštani posebno diče.

Dom je festivalu kulture, humora i zabave Nušićijadi. Tako Ivanjičani, uz tradicionalnu gostoljubivost, neguju i svoj šeretski duh.

JER JE HADŽI PRODANOVA PEĆINA BILA ZBEG

Nekoliko kilometara od Ivanjice, u dolini Rašćanske reke, u strmoj litica, udomila se pećina. Nazvana je po Hadži Prodanu, Karađorđevom vojskovođi koji je u njoj sklanjao narod od turskih zuluma.

Ulazimo u prilično tesan hodnik. Dobrodošlicu nam žele slepi miševi. Nekoliko ih se razletelo. Prvi jutarnji posetioci imaju čast da ih baš oni pozdrave, otkriva nam srdačna dama vodič. Odnekud se čuje cijukanje. „To su bebe. Šćućurene su visoko, pa se ne daju videti u mraku”, objašnjava. Ovde živi šest vrsta slepih miševa i sve su zaštićene. Društvo im prave i pećinski pauk, nekoliko vrsta stonoga, pećinski zrikavac… Oko 25 vrsta životinjica koje su retke, a pojedine čak i svetu nepoznate.

Hadži Prodanova pećina

Najstariji slojevi su stari više od 44.000 godina. Pećinskog nakita je pregršt, raznih i zanimljivih oblika. Mnogi su poprimili prepoznatljive obrise, pa su nazvani Okamanjeni vodopad, Rašćanski mali stražari, Majka sa detetom. Uređeno je i ispitano 400 metara, za sada. Jer stariji meštani kazuju da su u nestašnoj mladosti zalazili prilično dublje, a po pojedinim svedočenjima, postoji izlaz i sa druge strane litice.

Ispred ulaza je crkva posvećena arhangelu Mihailu. Izgrađena je na mestu crkvice brvnare koju je Hadži Prodan podigao 1809. Buljubaša ovde počiva.

VIDEO

7 razloga da posetite planinu Javor i Ivanjicu

JER JE VOŽNJA ZIP LAJNOM UZBUDLJIVA ZABAVA

Selo Raščići, pet kilometara od Ivanjice, nudi adrenalinsku, sve popularniju zabavu. Zip lajn, i to sa dve trase – odlazne, duge oko 615 metara, i povratne, stotinjak metara kraće. Duža je i viša, te je namenjena iskusnijima, i naravno hrabrijima. U pustolovinu niz sajlu mogu da se upuste osobe težine od 40 do 140 kilograma. „Isključivo u povoljnim vremenskim uslovima, kada nema kišice i pojačanog vetra”, kazuju nam nasmejani momci, obučeni vodiči, dok kolegi uručuju sigurnosnu opremu i vešto ga i pažljivo „pakuju” u sedalicu. Brinu o bezbednosti i sve će vam potanko objasniti, ali i okuražiti. Vaše je samo da duboko udahnete, širom otvorite oči i uživate u pogledu na brdoviti, zeleni krajolik iz pokretnog vidikovca. Sezona traje do kraja septembra, ali je preporučljivo najaviti se, naročito radnim danima, da slučajno ne poljubite vrata.

Zip lajn

JER JE TELETINA U IVANJIČKIM KONACIMA NEZABORAVNA

Kakvo god da je iskustvo spusta sajlom – ushićenje, očaranost ili pak ubrzani rad srca, valja se okrepiti. Povratnom trasom uleće se direktno u Ivanjičke konake. Ugostiteljsku oazu na oko 700 metara nadmorske visine. Na dnevnom jelovniku je prebranac sa kobasicama, domaćim naravno. Po preporuci uzimamo i rolovanu teletinu. Jer gde se bolje i zdravije pase nego li ovde u divljini brdovitoj, pod ručnom. Meso vrhunsko, slasno, topi se u ustima. Prinose domaćini i salate, sveže projice i lepinjice i koji komad sjeničkog sira. Savršen, vazda. I sok od žute maline, okrepljujući napitak ovdašnjeg proizvođača. Nikako ne propustiti. Opijeni vazduhom i razgaljeni teletinom, ne možemo se nagledati ivanjičkog kraja. Pašnjaci, šume, brda koja se talasaju unedogled. I nebo, malko namršteno, al’ čudesno. Oblaci kao na dohvat ruke.

Teletina

JER JE DRIVE CAFE NAJBOLJI RAZLOG ZA PAUZU

Osim saputnika, najbolji drugar na putu je Drive Cafe. Za predah, opuštanje i poneki zalogajčić. Trenutno se rasanite uz kafu vrhunskog kvaliteta i zasladite kroasanom punjenim čokoladom i lešnikom, nadevom od badema, ili kremom od vanile. Izbor je pozamašan i za slanokusce. Dođite da odmorite i uživate!

Drive Cafe - Ivanjica

Share:

Možda te dodatno interesuje:

Drive Cafe je najbolji izbor za pauzu!

Nalazi se na više od 300 benzinskih stanica širom Srbije i nudi vrhunsku kafu i ukusnu hranu - savršenu za pauzu. Poseti Drive Cafe i napravi svoj izbor iz bogate gastro ponude - dostupno samo na NIS Petrol i Gazprom benzinskim stanicama!

Saznaj više:

Poseta pravoslavnim hramovima Kosova i Metohije pod zaštitom UNESKO-a

Istražili smo čudesne manastire na Kosovu i Metohiji – Pećku patrijaršiju, Dečane i Gračanicu, koji čuvaju izuzetno kulturno i duhovno nasleđe. Saznaj više o ovim građevinama iz davnih vremena.

Saznaj više:
Početna / Archive by category "Popular" (Page 2)

Poseta pravoslavnim hramovima Kosova i Metohije pod zaštitom UNESKO-a

Noću, kad bi se u svakoj srpskoj pravoslavnoj svetinji na Kosmetu sveća pripalila, tama bi se raspršila. Zadanilo bi, najednom. Treperio bi mrki svod plamom zlatnih krstova sa opstalih kupola i voštanica sa ruševina hramova razapetih kroz vekove. Poput žara koji nikad ne dogori. Takvog su soja i tolikog broja. Neprebrojive, neizbrojive.

Komad zemlje kakve nigde nema. Svaki korak deceniju bar prevali, svaki pogled pregršt velelepnosti obgrli, svaka molitva u tišini odzvanja, svaki predački kamen večnost bedemi. Bogomolje kao vodilje i stražare, zaštitari i zvonari, znamenje i ordenje. Istog korena i zaveštanja. Svaka galerija i riznica. No, UNESKO ne bi mnogo velikodušan. Na Listu svetske baštine upisao je tri manastira (Visoki Dečani, Pećka Patrijaršija i Gračanica) i jedan hram (Bogorodica Ljeviška), pod zajedničkim nazivom “Srednjevekovni spomenici na Kosovu”.

Pravoslavni hramovi Kosova i metohije

PEĆKA PATRIJARŠIJA JE OGNJIŠTE I ZAVET

Prolazimo kroz Peć na severozapadu Metohije i stižemo do zidina nadomak grada i stražarske kućice. Posle kratkog propitivanja, rampa se podiže i ulazimo u manastirski posed. Pred dverima još jedan čuvar. Pušta nas tek po dobijenoj dozvoli mati manastira.

Udomio se kraj zelenkaste plahovite vode koja teče bajkovitom Rugovskom klisurom. Pećka Bistrica poznata je po pećinama u kojima su obitavali monasi, pa se po njima nazvaše i hram i grad. U porti konaci, ostaci palate iz XIV veka, lapidarijum, povisoka zvonara iz XX veka, monaško groblje, i neobično stablo. Šam-dud, star oko 750 godina. Tek koju deceniju mlađi od prvoizgrađene crkve Svetih apostola, znane i kao crkva Svetog Spasa. Uzdigao ju je arhiepiskop Arsenije I u trećoj deceniji XIII veka. Stoleće kasnije izgrađene su crkve posvećene Svetom Dimitriju, Bogorodici Odigitriji i Svetom Nikoli. Zajednica četiri hrama jedan je od najznačajnijih spomenika srpske duhovnosti, kulture i umetnosti.

Celokupna istorija stilova srednjovekovnog živopisa sagledava se na zidovima pećkih crkava. Posebno značajne su kompozicije Hristosa, Bogorodice i Jovana Preteče i prestola Svetog Save, kao i freske arhanđela Gavrila i Svetog Merkurija, i loze Nemanjića u priprati. Godina je kratka za u svaki kutak zaviriti, svaki sarkofag izučiti, zlatnim ikonostasima se nadahnuti, i freskama se ponaosob podiviti. Veličanstvenost koja se ne da u reči pretočiti. Mnogi neverujući svedoče o moćnom osećaju koji ih je prožimao unutar pećkih drevnina.

Pećka patrijaršiaj

Prva autokefalna arhiepiskopija, koju je Sveti Sava u srpskim zemljama ustanovio 1219. godine, zvala se Žičko-pećka. U vreme stvaranja Srpskog carstva uzdignuta je u stepen patrijaršije 1346. godine. Pećki manastir određen je za tron. Ima burnu i stradalnu istoriju. Ukidan je i obnavljan, paljen i pljačkan. Ali je opstao i tradicijom svojom očuvao veru u svim srpskim zemljama.

Ujedinjenjem Srpske crkve posle Velikog rata obnovljena je i patrijaršija 1920. godine. Od tada se patrijarsi srpski ustoličavaju u Pećkom manastiru. Svedoku srpskog postojanja i trajanja. Čuvaru sutrašnjice za „daleko neko pokolenje”.

VISOKI DEČANI SU SVETILO MEĐ’ JAVOM I SNOM

Prilaz i ulaz u manastir posve je nesvakidašnji. Nekoliko kilometara od naselja Dečana nailazimo na prepreke na putu za usporavanje vozila i kontrolni punkt KFOR-a. Propuštaju nas bez reči.

Put se račva, desno ka šumi i kampu za obuku međunarodnih snaga predvođenih NATO-om, a pravo ka hramu. Pred ulazom, stražarska kućica i vozilo KFOR-a. Dečani su jedan od najugroženijih hrišćanskih spomenika kulture u Evropi i jedina srpska svetinja na Kosmetu pod zaštitom KFOR-a. Kontingenti zemalja koje obezbeđuju ulaz se smenjuju, a unutrašnjost čuvaju uglavnom Italijani. Stražar plavkaste kose, svetlih očiju i rumenih obraza ugledavši opremu za snimanje, odmah se usplahiri. Pravila su stroga. Nije dozvoljeno unositi veće torbe, rančeve, a kamoli nešto drugo. Obavlja razgovor telefonom, potom nam traži lične isprave i propušta uz blagi osmeh. Prolazimo kroz gvozdenu kapiju.

U središnjem delu zdanje od kamena beličastog. Zaslepljuje. Belinom čistote i nevinosti. „Pomaže Bog”, dobrodošlicu nam želi otac Petar. Prosvećenog lica i blagodarnih očiju. Svaka reč i pokret odišu istinskom duhovnošću. Vrhunski je poznavalac nesagledivog blaga Dečana.

Visoki Dečani

Mesto gde treba uzdignuti hram Božji odredio je Sveti Sava, ali ga je upokojenje preteklo. U divljini plodne metohijske ravnice obrasle šumarcima kestena i borovima. Podno gorostasnih Prokletija, čiji su goropadni suri vrhovi večno obavijeni oblacima, koji prete da zagrme nad svakim ko zlo naumi njihovom čedu. U udolini, na obali žuborne Dečanske Bistrice.

San prvog srpskog arhiepiskopa ostvario je kralj Stefan Dečanski. Svoju zadužbinu gradio je 1326/27. godine, a dovršio je sin mu, car Dušan 1335. Majstori sa primorja i glavni neimar fra Vito Kotoranin zidali su crkvu u kojoj se čudesno prožimaju elementi zapadne romanike i gotike, i istočnog vizantijskog stila sa tekovinama srpske umetnosti. Radove je lično nadgledao arhiepiskop Danilo II.

Crkva svečana, otmena, skupocena. Izrađena od dvobojnih kvadara mermernog kamena brušenog do sjaja. Smenjuju se svetložuti pećki oniks i crvenkastoljubičasta dečanska breča. „Izgled crkve vid svih i oči koje gledaju umara od siline svetlosti mramorja kao neka zvezda Danica koja iznutra sja“, zabeležio je u XV veku nepoznati putopisac. Duga je više od 36 metara, široka 24, a kupola doseže do 29 metara. Otud Dečani postaše Visoki. Najviši.

Otac nas vodi do masovnih drvenih dveri sa bočne strane crkve. Portal ukrašen bogatim, razigranim reljefom. Svaki oko vrata i prozora, kao i venci i frizovi slepih arkadica je jedinstven, različitih motiva i figurina.

Uvodi nas u crkvu posvećenu Vaznesenju Gospodnjem, Spasovdanu. Kameni prag ulubljen. Samo starina zna koliko ga je duša nagazilo tokom skoro sedam stoleća.

Umetnost sveprisutna, protkana zlatom i vaskolikim bogatstvom. Ikonopis je završen oko 1350. godine. Više od 1.000 fresaka na 4.000 hiljade kvadrata živopisali su najveštiji umetnici Dušanovog carstva. A bejaše ono golemo.

Najveća su i najuočuvanija galerija srpskog srednjevekovnog slikarstva i prava riznica pravoslavne ikonografije. Po broju likova i scena i veštini freskopisanja spadaju u vrhunsku umetnost srednjeg veka, poznatu i pod posebnim imenom – dečansko slikarstvo. Upečatljive su freske loze Nemanjića, ktitorski prikazi Stefana Dečanskog i cara Dušana i portreti Silnog sa ženom i sinom. Posebno se diči freskom Isusa Svedržitelja, ili Isusa sa mačem. Jedinstvena je u svetu.

Otac Petar nam pokazuje tron Stefana Dečanskog, moćni, velelepni ikonostas iz sredine XIV veka, i pored njega kivot sa moštima svetog kralja, čije telo je potpuno i čini blagodatna dela, kazuje nam. Poslednji put su mošti presvučene 1964. godine u odeždu koju je svojeručno izradio tadašnji episkop, kasniji patrijarh srpski Pavle. Sve je izvorno, očuvano. Odneto je jedino zlato sa poda, govori otac pokazujući na tragove plemenitog metala na pravougaono klesanom mermernom podu najfinijih šara.

Pod tuđinom je teskobno preživljavao, haran je i pljačkan. Nekoliko puta su ga zaštitili Arnauti i Turci, a više puta ga je spasilo samo čudo. Jednom kada su ga hteli poturčiti, a drugi put kada mošti Dečanskog pokušaše premestiti, ali kola ne htedoše krenuti. Gnječile su ga čizme Bugara, Austrougara, Nemaca, a u skorijoj istoriji je više puta napadan vatrenim i artiljerijskim oružjem.

Mošti Stefana Dečanskog

Otac Petar poziva na okrepljenje na terasi konaka koja gleda na crkvu. Za sofrom sedi mladić, izrazito bele puti, svetlih očiju i tršave riđe kose. Biće da nije naše gore list, nagađamo, ali nas razuverava otac Petar. „Ovo je naš Holanđanin, primio je pravoslavnu veru”. Naša ljubopitljivost ga nije razgovorila. Saznasmo tek da je na internetu video slike Srbije, malo putovao, došao u Dečane, i postao pravoslavac. Omamljujuća je priroda Srbije, još snažnija duhovnost Dečana.

Uto mladi iskušenik prinosi domaći sok i vruće pecivo sa sirom, topi se u ustima. Mnogo šta je domaće, sa povelikog dečanskog metoha – imanja manastirskog. Tako je i čitava oblast nazvana Metohija, nekada sva crkvena zemlja.

Sve vreme netremice posmatramo Dečane. Raskošne, a nenametljive, veličanstvene, a opet skromne. Poput topline nedara zavičaja i svetosti zaveta praotaca. Vanvremenske. Visoke jednako koliko ovozemaljko može da se vaznese u nebesko.

Napuštamo zidine hrama koji je uvršten na Listu svetske baštine 2004. godine, dve godine pre ostale tri svetinje na Kosmetu. Uzimamo lične isprave od stražara i zahvaljujemo, kako već inače činimo na rastanku. „To mi je posao”, hitro odgovara uz prizvuk pravdanja. Biće da smo očima kazivali mnogo više od uljudnog „thank you”.

Na parkiralištu poveća grupa izlazi iz autobusa. „Dolazi narod iz raznih krajeva i zemalja”, prisećamo se reči oca Petra. Šta je i kako čovečanstvu činiti, davno je promislio i put ukazao umni Dostojevski: „Lepota će spasiti svet”. A Dečani su te Fjodorove lepote iznedrili za spas vaskolike vaseljene.

VIDEO

Poseta pravoslavnim hramovima Kosova i Metohije pod zaštitom UNESKO-a

GRAČANICA JE LUČONOŠA PRAVOSLAVLjA

Vek na vek je zanosnija, ponositija. No, i kao mlađana bejaše nedodirljiva. Suverena gospodarica mirisnih polja božura Kosova ravnog. Neprikosnovena kraljica gracioznosti i umetničke veleumešnosti. Milutinova krasotica.

Jedan od najmoćnijih srpskih srednjevekovnih vladara bio je i veliki zadužbinar, ali je pečat njegove bogate zaostavštine upravo manastir na dvadesetak kilometara od Gazimestana. Kao da je predosetio gde će se sedamdesetak godina kasnije odigrati sudbonosni boj za carstvo nebesko, pa je vitezovima unapred darovao nezaborav. Da ih pod zemljom zari i svedoči da nisu uzalud krvcu dali.

Gračanica

Vozimo obilaznicom oko Prištine. Srpske trobojke na stubovima znak su da smo pristigli u Gračanicu. Malo dalje je manastir, na glavnom trgu. Pored spomenika Milošu Obiliću na konju, uzdignutog mača u desnoj ruci, pogleda uprtog ka Kosovu polju.

Ispred ulaza nema stražarske kućice. U Gračanici žive Srbi. No, na pojedinim delovima zidina je razvučena bodljikava žica.

Crkva posvećena Uspenju Presvete Bogorodice građena je od 1315. do 1321. godine. Tokom XIV i XV veka bila je značajno duhovno i umetničko središte, a sredinom XVI veka osnovane su štamparija i biblioteka. Kasnije je, usled velikih turskih zuluma, opustošila. Obnovljena je pred Drugi svetski rat, a po njegovom okončanju služi kao ženski manastir.

Jedno je od prvorazrednih srednjevekovnih arhitektonskih ostvarenja. Izvedena je u srpsko-vizantijskom stilu, izuzetno skladnih srazmera, od tesanog kamena položenog u dvojne i trojne redove opeke bledo crvenkastih tonova.

Spoljna priprata sagrađena je krajem XIV veka u vreme vladavine cara Lazara. Na prednjoj i bočnim stranama priprate su duguljasti povisoki otvori u staklu. Posve neuobičajeno za srpska srednjevekovna sakralna zdanja. Na naše vidno čuđenje, mlađani kustos odgovara da je to (ne)delo komunista šezdesetih godina prošlog veka. Izgledala im je previše mračna, pa su delove zidova izbili i otvore zastaklili da je učine svetlijom.

Mučena Gračanica. Ni danas, šezdesetak godina kasnije, nije vraćena u izvorno stanje. Čak ni ovakav „prosvetiteljski” poduhvat ne može joj naškoditi, divoti.

Crkvu su oslikali poznati solunski majstori, a priprata je živopisana u XVI veku. Najčuvenija je freska kraljice Simonide, pete Milutinove žene, nesvakidšnje lepote, al’ sudbe uboge.

Nadalekom čuvenju jedne od najvrednijih srednjevekovnih fresaka pridodale su rime pesnika i rodoljuba Milana Rakića:

„Tako na mene, sa mračnoga zida,
Na iščađaloj i starinskoj ploči,
Sijaju sada, tužna Simonida,
Tvoje već davno iskopane oči”!

Pravoslavni hramovi Kosova i Metohije

Značajne su i ktitorski portret kralja Milutina sa modelom crkve, monumentalni lik Hrista Pantokratora, stojeće figure svetih ratnika, i rodoslov Nemanjića koji je prvi put oslikan u Gračanici.

Možda ima lepših, zasigurno raskošnijih srpskih hramova. Ali, Gračanica je „toliko duboko ukopana u tu zemlju i nas same”, stihovala je o besmrtnosti svoje crkve mezimice Desanka Maksimović:

„Gračanice, da si nam bar jabuka,
da te možemo staviti u nedra
i zagrejati tako studenu od starosti,
da nam bar poljima oko tebe nisu
predaka divnih rasejane kosti”.

Lučonoša pravoslavlja, utočište i iskra vere i nade srpskog življa na Kosovu, utkala se u duše i misli sviju. Od rođenja blistava i nežna, svagda prkosna i gorda. Gračanica. Milutinova. I naša.

Share:

Možda te dodatno interesuje:

Jazak voda – Prirodan izvor svežine!

Sa svojim bogatim mineralnim sastavom, Jazak voda je idealan izbor za hidrataciju tokom svakodnevnih obaveza. Poseti NIS Petrol i Gazprom benzinske stanice i pronađi svoju prirodnu izvorsku Jazak vodu.

Saznaj više:

Poseta Kosovskoj Mitrovici

Naše istraživanje nas je odvelo u grad na severu Kosova i Metohije - Kosovsku Mitrovicu. Saznaj više o ovom gradu bogate istorije, veličanstvenih pravoslvnih hramova i hrabrih ljudi.

Saznaj više:
Početna / Archive by category "Popular" (Page 2)

5 razloga da posetite reku Tisu i Titelski breg

Nije Bačka sva ravnica. Negde se uskomešala, blago. Brežuljak izrodila. Da uzburka jednolikost krajolika. Nadmoća polja ravna. Podno njega hodi reka. Teče, ne samo stihovima Stevana Raičkovića, već „duboko kroz život“ pesnika, a biće i mnogih drugih. Kakav li su spoj? Saznaćemo ubrzo.

Grad Titel

Zašto posetiti reku Tisu i Titelski breg

1. Jer je Tisa reka ljubavi

Prevali velike pute pre no što zapljusne Srbiju, gde vode svoje daruje Dunavu.  Najduža mu je pritoka. Deli Bačku i Banat. Jedina je reka u Evorpi koja „cveta“.  U svetu ima usamljenog parnjaka, Jangce u Kini. Tiski cvet, obično u junu, izroni iz mulja na slobodu da produži vrstu u romantičnom plesu bez premca. Za ljubav život daje. Vekuje samo dan. A kada negde izumre, tu se ne pojavljuje nikada više. „Tiski cvet je pokazatelj koliko je reka čista“, veli naš kapetan dok nas ukrcava na lađu. Reka Tisa

Plovima nizvodno, ka ušću u plavi gorostas. „Lagano, ne volim da žurim“, nagoveštava dugu plovidbu kormilar i počinje priču o tajnama, kako veli, brze reke, dublje od Dunava. Slušamo ga netremice i posmatramo kampere koji su uz obale postavili šatore. Šćućurili se u debelom hladu i pecaju. Nečujno. Poput zelenkaste vode i prilično bujne okolne prirode. Mirno, tiho, opuštajuće. Tek se koja ptičica nekad oglasi. Kad nas odjednom trgnu prodoran zvuk. Umalo ne popadasmo u vodu. Ide grdosija. Upozorava malene da joj se sklone sa puta. Utekosmo na vreme i opstasmo na vodama koje zatalasa. Pronalazi parčence hlada blizu obale i staje. „Upržilo je baš, da se malo osvežimo“, predlaže, izvlačeći iz kabine ručni frižider. Iskusan je on tiski vuk. Unutra vodica, pivo i, na naše iznenađenje, G-Drive ledene kafe u limenci. Znao je sa kim putuje. Bira latte, uz šeretsku opasku: „Rano je za pivce“. Mi uzesmo capuccino i espresso.  Hladne i dovoljno „jake“ da nas već malko ošamućene suncem razdrmaju za dalju vožnju.

Uzvodno od mosta koji spaja Banat i Bačku, prilično drugačija atmosfera. Živo i razdragano, bučnije. Načičkane kućice na baržama, pojedine sklepane, ima i novih, modernih, nekoliko kafića, i pregršt barki, mahom skromnih. Tu je i brodić Tam-tat koji krstari na tri reke i dva ušća. Porodice se vozikaju čamcima i pedalinama, mlađani skaču i luduju, a mališani se brčkaju. Alasi uglavnom ukotvljeni strpljivo čekaju da riba zagrize, ljubitelji uživanja mirno plove, a prozuji i poneki skuter i gliser. Svi se znaju, mašu, dovikuju, zatrube sirenom u znak pozdrava. Eto, takav je život na Tisi u Titelu.

2. Jer je Titelski breg bački samac

U ravnici, i brežuljak može visina biti. Tako je Bačkoj Titelski breg, koji se uzdiže do 130 metara, ništa manje od planine. „Kad se popneš na vrh, zna u ušima da zazuji“, šale se Bačvani na račun svoje zemlje ko’ tepsije. Proteže se oko 17 kilometara u međurečju Dunava i Tise, između Mošorina, Loka, Vilova, Titela, i reke Tise. Dva su gledišta o postanku visoravni. Jedni smatraju da je nastala navejavanjem lesa, a drugi da je otkinuta od Fruške gore. Kakogod, slovi za najzanimljiviju lesnu zaravan u srednjoj Evropi. Nosi nadimak Svedok brdo. Čuva bezbroj tajni o klimatskim i promenama životne sredine koje su se dešavale stotinama hiljadama godina. Danas je specijalni rezervat prirode. Stanište je oko 630 biljnih vrsta, od kojih su značajne tipično stepske. Zabeleženo je više od 140 vrsta ptica, među njima i 100 gnezdarica. Ovde stanuju i kukumavka i pčelarica, jedna od najšarenijih ptičica Evrope, dok im stražu drže orao belorepan i stepski soko. Ima i vodozemaca, gmizavaca, sova ušara, i tekunica. Jednu spazismo kod čuvenog starog bunara sa velikim pojilima, na proplanku podno brega. Nismo proveravali, ali kažu da starina još radi. Tvrdnju potkrepljuje krdo kravica koje uokolo bezbrižnu pasu. I ovde kruže predanja o golemom blagu zakopanom tu negde. Naravno, pripadalo je vođi Huna, Atili, koji je, veruje se, sahranjen podno brega, u zagrljaju Tise i Dunava. Ali nije ovo jedini kraj u Vojvodini gde meštani tvrde da je grob Biča Božjeg baš tu negde u njihovom ataru. Prema istorijskim izvorima jeste skončao u Panoniji, ali da li je pokopan i gde, ili ga je ipak Tisa ondela nekuda već, ostaće tajna zaveka, verovatno.

Titelski breg

3. Jer je Titel ljupka varoš

Udomio se lepo. U srcu Vojvodine, duž desne obale Tise, merkajući mesto gde joj Begej svoje vode daje, na južnim obroncima Titelskog brega. Na području grada bilo je naseobina još u praistoriji. Najstariji pomen imena je u ugarskim poveljama u drugoj polovini XI veka. Pošto je ugostio Dačane, Kelte, Hune, Rimljane, Ugare… u srpske ruke je prvi put pa početkom XV veka, a konačno posle Velikog rata.

Danas je Titel opuštena, mirna i gostoprimljiva varoš. Ima nekoliko zanimljivih objekata – stražara iz XVIII veka, nekadašnji arsenal za šajke, kasarna Šajkaškog bataljona, i dve crkve, rimokatolička i srpska pravoslavna, obe posvećene uspenju Bogorodice i građene iste godine, 1811. Zanimljivo.

Crkva u Titelu

Vreo je dan, tek poneka duša na ulici, ostali mora da su na Tisi i gradskom kupalištu. Uređena izbetonirana plaža sa suncobranima od trske, zelenom površinom sa dečjim igralištem, i sportskim terenima. Glavna ulica, istoimenog naziva, kreće od plaže. Prvi deo je kaldrmisan, omeđen drvećem iza kojih se prikrivaju većinom privatne kuće, neke prilično zanimljivih fasada, neke malko oronule. Tu je i trgić sa fontanom i kafićem. Hodamo dalje. Čini se da se ulica proteže unedogled. Konačno stižemo do rodne kuće Mileve Marić. Pozamašna, sa velikom drvenom kapijom i reljefima na fasadi. Odražava bogatstvo njene porodice. Iako u njoj nije dugo živela, danas obeležja nikakvog nema. Prema navodima medija, sadašnji vlasnici su odbili da se na kuću stavi spomen-ploča. Zatim je odlučeno, opet prema pisanju medija, da se njena bista postavi preko puta u parkiću, inače prilično zapuštenom, kako bi Mileva gledala na rodni dom. Nismo je pronašli. Možda nismo dovoljno pažljivo tražili, ali, ako postoji, svakako bi trebalo da je na vidnom, istaknutom mestu. Tek tad smo razumeli začuđujuće poglede i odmahivanje glavom nekoliko meštana koje smo priupitali za Milevinu bistu. Nepravedno smo ih u sebi optuživali da ne znaju za svoju slavnu sugrađanku, koja ni za života, a ni danas ne uživa zasluženu slavu i poštovanje. U gradu, njeno ime nosi samo Srednja tehnička škola. A mogao je Titel biti grad Mileve, jedne od najpametnijih dama XX veka. Nažalost, nije.

VIDEO

5 razloga da posetite reku Tisu i Titelski breg

4. Jer se sa Kalvarije vide tri reke

Do vrha jugoistočnog kraja Titelskog brega stiže se uskim ulicama. Putokaz postoji. Pojedini su mišljenja da bi Kalvariju (breg lobanja/gubilište) trebalo preimenovati u Gradina, kao svedočansto viševekovnog postojanja utvrđenja. Lep bi takav naziv bio, više srpski, svakako. Jedna od tvrđava je bila i Stari titelski grad, koji je do temelja srušen u austrijsko-turskim ratovima krajem XVII veka. No, od svega ostade par kamenih gromada i objekat od kamena. Ne zna se šta je. Natpisa nema. Inače, sve obaveštajne table posvećene su lesi i naslagama, odviše naučno i suvoparno za običnog posetioca. Ali, nijedna o kakvim takvim ostacima nekadašnjih naseobina. No, Kalvarija je svakako beg u tišinu i osamu i prijatno utočište tokom vrelih dana. Na klupicama u zelenilu, koje bi ruku na srce trebalo malo doterati, može se lepo odahnuti. Ponesite osveženje i nešto za gricnuti ukoliko kanite ostati duže. I jedan je od najlepših vidikovaca na Titelskom bregu. Vidi se podbrdna varoš, ušće Begeja u Tisu, ravni Banat… A da bi pogled dopro do mesta gde Tisa Dunav ljubi, mora se pažljivije promatrati i na prstiće propeti. Ali, truda je vredno.

Pogled na tri reke

5. Jer su u Maloj čardi zalogaji veliki

Podno Kalvarije, na samoj obali, bašta u hladu drveća, pogled na Tisu. Više nego primamljiv početak titelskog gastronomskog iskustva. Dočekuje nas široki osmeh mlađanog konobara. U maniru iskusnog ugostitelja hitro preporučuje smuđa na žaru, porcijaša. Spravljen znalački, alaski, ni najgunđaviji šta da zamere. I pljeskavicu neobičnog kockastog oblika, gurmansku. Baš je takva, i po ukusu i gramaži. Pogolema, još i punjena. Ali ispari iz tanjira, baš kao i smuđ. Apetitt je, znajte, uvek bolji uz miris Tise.

Hrana u Maloj Čardi

Share:

Možda te dodatno interesuje:

G-Drive Iced Coffee - Otkrij moćan spoj svežine i kafe!

G-Drive Iced Coffee možeš da pronađeš na preko 300 benzinskih stanica širom Srbije i to u tri uzbudljiva ukusa - Latte, Cappuccino i Espresso. Poseti NIS Petrol i Gazprom benzinske stanice i otkrij osvežavajuće spojeve kafe, mleka i leda.

Saznaj više:

Poseta Kosovskoj Mitrovici

Posetili smo Kosovsku Mitrovicu – grad na severu Kosova i Metohije. Upoznaj južni deo naše države, grad bogate istorije, veličanstvenih pravoslvnih hramova i hrabrih ljudi.

Saznaj više:
Početna / Archive by category "Popular" (Page 2)

Poseta Kosovskoj Mitrovici

Kosovska Mitrovica je za mnoge je najsvetiji komad srpske zemlje. Svakako je dom najveličanstvenijim pravoslavnim hramovima.

Posle administrativnog prelaza vozimo uz obalu jezera Gazivoda. Podseća na Zlatarsko. Smaragdnih tonova, ušuškano u bujnom zelenilu. Odiše smirenošću.

Kosovska Mitrovica - panorama

KOSOVSKA MITROVICA JE DREVNI GRAD    

Na prostoru grada nađene su statue i žrtvenici iz II i III veka. Prvi put se spominje u srednjevekovnim spisima. Ime Mitrovica potiče iz XIV veka po crkvi Svetog Dimitrija Solunskog, koju je kralj Milutin darovao svojoj zadužbini manastiru Banjskoj. Nakon Prvog balkanskog rata ulazi u sastav Kraljevine Srbije.

Skućila se na severu Kosovske kotline, na skoro planinskoj nadmorskoj visini, na rubu Dinarskih planina, omeđena obroncima Golije, Kopaonika i Rogozne. Izdaleka severni deo Kosovske Mitrovice deluje kao brdsko uporište. Kao da ju je neko gonio i saterivao, pa kad se brdovite zaleđine dokopala, ukopala se i ne odstupa. Dalje nema kud. Ulice i danas prilično uske, mahom pod nagibom, stambene zgrade stare, mnoge oronulih fasada, zdanja uglavnom zapostavljena. Razumljivo, ima se mnogo prečih briga.

Na glavnom trgu je spomenik caru Lazaru, visine sedam i po metara. U jednoj ruci drži mač, drugom pokazuje ka Gazimestanu. Otkriven je na Vidovdan 2016. godine. Pored je bista diplomate i ruskog konzula u Kosovskoj Mitrovici, Grigorija Stepanoviča Ščerbine, koji je na izdisaju rekao da je „prva žrtva u novoj srpskoj istoriji za oslobođenje Stare Srbije“. Podlegao je rani od turskog metka 1903. godine. Na postolju spomenika ispisane su reči akademika Vladimira Ćorovića „Kap bratske ruske krvi kanula je u potoke srpske krvi, koji stolećima Kosovom teku“. Dalje ka Ibru, prostire se pešačka ulica podno srpskih trobojki razvijenih između zgrada. Istaknute su posvuda – na stubovima, terasama, izlozima… Na šetalištu je priličan broj  ugostiteljskih objekata. Krcati. Mnogo je mladih i dečice. Voze bicikl, trčkaraju, šutiraju i dobacuju se loptom.

Na kraju šetališta skulptura Kosovski božur, u spomen braći Milić, trojici junaka koji živote dadoše za odbranu otadžbine. U blizini, na samoj obali je spomenik poginulim u skorijim ratnim sukobima. Na vrhu je slika Belog anđela. Osim sećanja na stradale, istini za volju, nema mnogo sačuvanih kulturnih i istorijskih zdanja. Pojedina su ostala preko reke. Stižemo i do Ibra, a zatim i do crkve Svetog Save u južnom delu Mitrovice.

Kosovska Mitrovica, grad

POSETA CRKVI SVETOG SAVE IZAZIVA DUBOKA OSEĆANJA

Ispred je stražarska kućica. Najavljeni smo, pa nam policajac dozvoljava ulazak. Dočekuje nas otac Nenad. Vidno radostan. Ne dolaze mu gosti često. Vernici uglavnom za praznike. Sve ih je više. Dolaze nekad i stranci, kaže ozarenog lica otac, jer svako ko kroči vredi hiljade duša. Pokazuje nam portu.

Gradnja hrama počela je 1896. a završena je tek 1921. Zidan je u srpsko-vizantijskom stilu, od kamena. Imao je velelepni ikonostas sa pozlatom. Spomenikom kulture proglašen je 2000. Četiri godine kasnije, u martovskom pogromu spaljen je i opljačkan. Zvono je skinuto. Do danas nije postavljeno. Posle nemilih događaja, dugo je bio deponija i zgarište, tužno se priseća otac Nenad dok nam pokazuje sat sa zvonare izbušen mecima. Uvodi nas u teškom mukom obnovljenu crkvu. Uski, duguljasti prozori dopuštaju zracima svetlosti da je obasjavaju. Zidovi beli, neživopisani, umesto ikonostasa poređane ikone. Sve su darovi pojedinaca i drugih pravoslavnih hramova u zemlji i inostranstvu. Mnogo je još posla, ali je bogomolja zaživela.

Teška srca odlazimo. Otac zove decu da nas pozdrave. Iz parohijskog doma, još potpuno neobnovljenog, izlazi pet dečkića. Ljubazno i pomalo stidljivo nam žele dobar dan. Otac ih svakog dana vozi u školu u Severnu Mitrovicu. Jedina su srpska porodica u južnom delu grada. Puki ostanak zarad budućeg opstanka nekada je najhrabriji čin.

Kosovska Mitrovica, crkva Sv.Save

VIDEO

Kosovska Mitrovica

SVUDA POSTOJE POSEBNA MESTA ZA PREDAH

Vraćamo se u severni deo. Potrebno nam je osveženje, a i predah. Što zbog poduže šetnje, što zbog utisaka iz crkve Svetog Save. Ali ne u gužvi kafića, već malko da se osamimo. Sedamo na klupu kod spomenika “Kosovski božur”. Simbolično. Svako u svojim mislima pijucka Jazak vodicu. Verni je naš pratilac na svim putovanjima, pa smo je poneli i na ovo posebno. Ispijamo poslednje kapi iz flašice i već smo krepki i orni za dalju šetnju. Čuda čine mineralčići prirodne izvorske vode.

SPOMENIK RUDARIMA SE VIDI IZDALEKA

Uskim uličicama penjemo se ka uzvišenju i stižemo do poljane gde je dečje igralište i nedovršeni objekat, verovatno sportski. Na najvišoj steni obližnjeg brda, uzdiže se krst. Pod zracima sunca čini se zlatan. Obasjava okolinu. Na drugoj strani naziru se obrisi ostataka srednjevekovnog Zvečanskog grada na vrhu ugašene vulkanske kupe. Tamo je život okončao Stefan Dečanski.

Stazicom kroz četinarski šumarak dolazimo do monumentalnog kamenog ostvarenja, visokog oko 20 metara. Podignut je 1973. u čast poginulim partizanima albanske i srpske nacionalnosti u Drugom svetskom ratu. Na dva konusna stuba položena je struktura slična koritu. Po jednom tumačenju, stubovi predstavljaju dva naroda Kosova, a korito njihovo jedinstvo tokom oslobodilačke borbe. Prema drugom, prikaz je rudničkog vagoneta. U grobnici počivaju kosti palih rudara.

Koji korak dalje je vidikovac sa kojeg se pogled pruža na Mitrovicu, celu. Ističe se crkva Svetog Dimitrija, na proplanku podno platforme. Mesto je pažljivo birano, da se vidi odasvud. Novije je zdanje, s početka XXI veka. Osveštana je na Mitrovdan 2005. godine.

Kosovska Mitrovica, spomenik rudarima

KOD SEJDE JE MESO ĆUFTASTIČNO          

Bez imalo razmišljanja na obedovanje idemo kod Sejde. Tradicija duga skoro šezdeset leta. Domaćin nas dočekuje nesvakidašnje srdačno. Svako iz centralne Srbije je posebni gost. U ponudi samo ćuftice. Ali, ne one dobro nam znane u paradajz sosu, već roštiljske. Uzimaju se na komad i služe uz vruće lepinjice i salatu po izboru. Nešto između ćevapa i pljeskavice, kako po veličini, tako i po sastavu. Ukusom, pak, štogod drugačije. Sočnije i slasnije. Jedinstvene. E pa dragi Novopazarci, imate konkurenciju. Oštru, najžešću. Da nas kojim slučajem imenuju u kulinarski žiri, zlato bismo podelili, bratski. Domaćin, koji nam uprkos velikoj gužvi, posvećuje pažnju, ne dozvoljava da platimo. Došli ste u domaćinsku kuću. U domaćinski grad“, kazuje ponosito. Negodujemo, ali uzalud. Ne popušta. Zahvaljujemo od srca. Osećanja pomešanih, dubokih, snažnih napuštamo našu Mitrovicu. Grad domaćina, al’ ponajpre grad svakodnevnih junaka.

Kosovska Mitrovica, hrana

Share:

Možda te dodatno interesuje:

Drive Cafe – najbolji razlog za pauzu

Drive Cafe se nalazi na više od 300 benzinskih stanica širom Srbije i u ponudi ima vrhunsku kafu i preukusnu hranu - potrebnu za što bolju pauzu. Poseti Drive Cafe i napravi svoj izbor bogate gastro ponude – samo na NIS Petrol i Gazprom benzinskim stanicama!

Saznaj više:

Prirodno dobra izvorska voda Jazak

Bilo da je u pitanju duže ili kraće putovanje, na put se bez vode ne ide. Ovo posebno važi za vrele i sparne letnje mesece. Neka ti se pri ruci uvek nađe flašica Jazak vode koja u svakoj kapi krije netaknutu prirodu Fruške gore.

Saznaj više:
Početna / Archive by category "Popular" (Page 2)

7 razloga da posetite Rudnik i Gornji Milanovac

Šumadija zove. Uistinu, dugo je pohodili nismo. Iako su se hajduci već pritajili, al’ tek do Đurđev danka, hrlimo u ustanički kraj. Da se ponosimo podvizima, otkrivamo kulturne i istorijske znamenitosti i begujemo u prirodu. I do grada kojeg je geograf i naučnik Jovan Cvijić pri prvom susretu bajkovito opisao kao „Belog labuda na zelenom jezeru”.


Zašto posetiti Rudnik i Gornji Milanovac

1. Jer je Rudnik prirodno i kulturno blago

Najviša je planina Šumadije. Ogrnut gustom, pretežno bukovom šumom prošaranom bistrim potocima i zelenim proplancima, stražari nad srcem Srbije preko svojih osam vrhova iznad 1.000 metara nadmorske visine. Čvorište je između slivova Zapadne i Velike Morave i Kolubare. Ime mu je nadenuto po bogatstvu ruda olova i cinka koje se i danas vade. Zahvaljujući svom položaju i rudnom bogatstvu naseljen je odavnina.

Držao je značajno mesto kroz istoriju. O njega su se otimali ne samo zavojevači, već i srpska vlastela. Tako je upravo na Rudniku iskovan prvi srpski dinar ćiriličkim pismom, dinar kralja Dragutina. Na njemu brije čudna ruža vetrova, koja ga uz veliku osunčanost i visoku jonizaciju vazduha zvanično načini vazdušnom banjom 1922. godine, dično nam kazuje naš domaćin, dobri znalac rudničkog kraja. I odmah postade mondensko mesto, pohrli gradska gospoda da u njegovim blagodetima uživa, šeretski dodaje. Tumaranje šumskim i stazama zdravlja pravi je užitak jer mnoge prirodne lepote i tragove burne prošlosti Rudnik krije. Prirodno dobro Veliki Šturac, koji se na osam hektara prostire između vrha Javora i Cvijićevog vrha, pod strogom je zaštitom.

Šetnjom do Gradova otkrićete ostatke turske varoši i tvrđave, a šetnjom do Mise, ostatke islamske bogomolje iz XIV veka. Posetom spomeniku Arseniju Lomi, odaje se počast junacima Drugog srpskog ustanka. Valja videti i Šumsku kuću, poznatu i kao Vila Danica i Hermanova vila. Kamenu lepoticu skrivenu među četinarima izgradio je tridesetih godina XX veka preduzimač Fon Herman, Austrijanac rođen u Beograd, koji je kao jedan od 1300 kaplara preživeo povlačenje preko Albanije.

Među vrhovima koji se ne sme zaobići je Ostrvica, redak reljefni fenomen, strmih litica. Usled nepristupačnog terena, izazov je i iskusnim planinarima. Vredi se uspeti na 758 metara jer se tu nalaze ostaci utvrđenog grada za koji se pretpostavlja da potiče još iz antičkog doba. Obnovio ga je Đurađ Branković u XIV veku za odbranu od Osmanlija. Veruje se da je u njemu umrla njegova žena, pa je po njoj nazvan Jerinin grad. Mnoga predanja kruže o prokletoj Jerini, a za nju se vezuju i imena sela Trudelja i Zagrađa. Priupitajte meštane, rado će o Jerini zboriti.

Gde god da vas noge ponesu ili točkovi odvezu bićete zahvalni.

VIDEO

7 razloga da posetite Rudnik i Gornji Milanovac

2. Jer je Prljuša okno praistorijskog rudnika

Nalazi se na vrhu Malom Šturcu, na skoro 1.000 metara nadmorske visine. Do sada najbolje istraženo okno praistorijskog rudnika pokazalo je da su rudari nekada koristili kamene batove različitih veličina. Na strmoj litici kopala se ruda bakra – malahit. Pronađeno je i nekoliko keramičkih posuda, a sudeći po nalazima okno potiče iz četvrtog i trećeg milenijuma pre nove ere.

Ostaci nekadašnjeg rudnika vidljivi su i danas, a tragovi mineralizacije na stenama kao i raznobojno kamenje daju nalazištu posebnu čar. Ujedno je i vidikovac. Pogled puca na Šumadiju, brdovitu, zelenu, zanosnu. Doseže sve do Gružanskog jezera. Koračajte i osmatrajte pažljivo. Ako vam se sreća osmehne, možda pronađete komadić gorskog kristala.

3. Jer na BS Gornji Milanovac uživamo u vrhunskoj kafi

Istraživanje prirodnih i kulturnih blaga traži dosta energije. Zato svraćamo na BS Gornji Milanovac gde se u jednom od mnogih Drive Cafe restorana širom Srbije krepimo kafom po receptu starih italijanskih majstora.

Nastavljamo dalje, čula izoštrenih i spremnih za sve ono što nas čeka u Gornjem Milanovcu.


4. Jer je Gornji Milanovac najmlađi grad Srbije

Ili je među najmlađanijima. A upravo njima za rukom često pođe ono što starijima ne bi. Tako je i gradić u jugozapadnoj Šumadiji uspeo da poveže dve sukobljene srpske vladarske loze. Iako mu je istorija prilično duža, zvanično je osnovan 1853. godine. Tada knez Aleksandar Karađorđević izdaje ukaz po kome se varoš Brusnica premešta uz reku Despotovicu po kojoj dobija ime. No, po povratku na vlast, knez Miloš Obrenović 1859. odlučuje da ga preimenuje u čast svog polubrata Milana. Kako je Milanovac već postojao na Dunavu, ovom podno Rudnika dodade gornji, jer je fakat na višoj nadmorskoj visini. Mlada varoš se brzo razvijala, posebno zanatstvo i trgovina, Ubrzo je postala ugledna sredina. Nažalost, u Drugom svetskom ratu je bombardovan i spaljen 1941. Uspeo je poput mnogih svojih srodnika da se nad stradanjima izdigne i ponovo izgradi. Danas je simpatičan gradić zanimljivog i raznovrsnog sadržaja.

Gradskim trgom dominira zgrada bivšeg Okružnog načelstva, poznata kao Stari sud. Najstarije je sudsko zdanije u Srbiji, čija gradnja je počela sredinom XIX veka. Čuvenija je kao mesto gde je nepokorni vojvoda Živojin Mišić, tada komandant Prve armije, u novembru 1914. izdao naređenje za Rudničku ofanzivu i poveo junake u Kolubarsku bitku. Posle Drugog svetskog rata bila je zatvor, a danas je dom Kulturnom centru i biblioteci. Ispred ulaza počasno mesto zauzima bista Živojina, a sa strana na travnjaku društvo mu prave mermerne statue Aleksandra Karađorđevića i Milana Obrenovića.

Prekoputa je lepo sređen gradski park i crkva Svete Trojice, poslednja zadužbina kneza Miloša, čiju gradnju je  počeo, a dovršio je sin Mihailo. Crkva baštini stare ikonostase i delove znamenitog Takovskog grma pod kojim je obznanjen početak Drugog srpskog ustanka. U blizini je Spomen-park Brdo mira sa raznovrsnim stablima i velikim brojem spomenika. Sećaju se Gornjomilanovčani svih stradalnika.

5. Jer je Brkovića kuća legat i muzej

Kuća imućnog trgovca Ivana Brkovića udomila je Legat Nastasijevića i stalnu postavku Muzeja rudničko-takovskog kraja. Izgrađena kasnih tridesetih godina prošlog veka predstavlja redak sačuvani primerak međuratne arhitekture. Legat znamenite porodice koja je ostavila upečatljiv trag u srpskoj kulturi nalik je otmenom građanskom domu sa početka XIX veka. Svi članovi porodice bili su obrazovani i umetnički nadareni, te i njihov kutak odiše kulturom.

O životu i delima Nastasijevića svedoče slike i porodični portreti, lični predmeti, knjige, rukopisi, pisaća mašina, klavir, violončelo, frula, flauta sa notnim stalkom, gospodstveni nameštaj. Dragocenu zaostavštinu Gornjem Milanovcu, gde je porodica živela do 1920. godine, darovao je književnik Slavomir Nastasijević 1983. I tako rudničkom kraju i posetiocima upriličio nesvakidašnje kulturno i istorijsko iskustvo.

 

U potkrovlju je stalna postavka, arheološka i etnološka zbirka, koja obuhvata period vladavine Obrenovića i istoriju grada. Zbirku čine predmeti sa Starog dvora u Beogradu i Takovskog dvorca koji je izgoreo u požaru. Među najvažnijim eksponatima je pečatnik kneza Lazara, pronađen u okolini. Jedinstvena metalna pločica prikazuje šlem ukrašen bivoljim rogovima, zaštitni znak mitskog vladara, i tako dokazuje da je Lazar ne samo ovde boravio, već je i povelje izdavao. Doduše izložena je kopija, jer je original morao put Beograda, u Narodni muzej. Najintrigantniji predmet je svakako komad zavese sa Starog dvora u koju su bila umotana tela kralja Aleksandra Obrenovića i Drage Mašin po pogubljenju tokom Majskog prevrata 1903. Sjajni vodič nam nadahnuto otkriva mnoge nepoznanice o kraljici Dragi, inače rođenoj u Gornjem Milanovcu, ali i o dobročinstvima i pomoći Srbiji kraljice Natalije Obrenović. Pojedina istorijska znanja smo obnovili, ali i stekli nova saznanja koja su u školskim knjigama izostavljena.

6. Jer je Norveška kuća spomen “Krvavom putu”  

Zvanični naziv je Kuća srpsko-norveškog prijateljstva. Zdanje predstavlja spoj drvenog vikinškog broda drakara i srpske brvnare. Mnogima je poznata tek kao ugostiteljski objekat. No, na spratu je postavka u sećanje na zatvorenike 13 nacističkih logora u Norveškoj tokom Drugo svetskog rata. Otpremljeno je oko 4.000 ljudi, skoro sve Srbi, među kojim je bilo i oko 40 meštana Gornjeg Milanovca i okoline. U okviru prinudnog rada, gradili su put koji je kasnije nazvan krvavi put, a i danas se koristi, otkriva nam kustos. Preživelo ih je 1.660, najviše zahvaljujući pomoći domaćeg stanovništva koje ih je snabdevalo hranom, lekovima i toplom odećom, a pojedini su im čak pripomagali pri bekstvu. Tako su posle rata preživeli logoraši i njihovi hrabri spasioci Norvežani odlučili da svoje prijateljstvo ovekoveče. Sav materijal za kuću, koja je otvorena 1987. godine, donet je iz Norveške. Izloženi su lični predmeti zarobljenika, predstavljen je istorijat na srpskom i norveškom i postavljeni su ekrani na kojima se može uneti ime logoraša i saznati o njihovom životu i sudbini, ukoliko je poznata. Zla vremena stvaraju prijateljstva, pa je tako i krvavi put zbližio dva naroda. O kući se stara Muzej rudničko-takovskog kraja kome je potrebno najaviti posetu.

7. Jer je Kota 555 gurmanluk na visini

Na putu Gornji Milanovac-Topola svraćamo da nešto prezalogajimo. Pretpostavljamo da brojke u nazivu restorana predstavljaju nadmorsku visinu. Biće da smo u pravu, jer je ujedno i vidik koji se pruža preko obližnjih dolina do nekoliko vrhova. Istraživanje rudničkih kutaka i planinski vazduh nas izgladneše, te rado prihvatamo gazdaričinu “mesnu” preporuku. Kako su porcije obilate, naručujemo polovine. Stižu ćevapi, vrat i junetina ispod sača, sve u ili na kajmaku. Pride donosi kiseli kupus, papriku u pavlaci i lepinje, domaće. Prionusmo na posao, bili smo vredni, ali se ne izborismo ni sa upolovljenim porcijama. Jednoglasno dajemo ocenu: tri školske petice za ishranu. I studentska desetka za uslugu i ljubaznost.

Share:

Možda te dodatno interesuje:

Drive Cafe - najveći coffee shop u Srbiji

Na više od 300 benzinskih stanica širom Srbije možeš uživati u vrhunskoj kafi i jedinstvenim zalogajima koji će svaki predah na putu učiniti okrepljujućim. Napravi kvalitetnu pauzu, odaberi osvežavajući napitak ili isprobaj proizvode iz širokog asortimana hrane u Drive Cafe restoranima – samo na NIS Petrol i Gazprom benzinskim stanicama.

Saznaj više

"Sa nama na putu" - vozi i štedi

Učlani se online i besplatno u broj jedan program lojalnosti za vozače u Srbiji i već danas ostvari popust na gorivo, Drive Cafe napitke, i na mnogobrojne proizvode na svim NIS Petrol i Gazprom benzinskim stanicama. Instaliraj „Sa nama na putu“ aplikaciju i uštedi!

Saznaj više
Početna / Archive by category "Popular" (Page 2)

6 razloga da posetite Gornje Podunavlje – prvi deo

Ćudi gorostasnog Dunava ne daju se nabrojati. No, prema Srbiji bio je prilično blagonaklon i darežljiv. Napojio je njene ravnice i probio najčudesniju klisuru Evrope, a čim je u Srbiju zašao, ispleo je kroz šume i livade nepreglednu mrežu rukavaca i kanala u jednom od poslednjih utočišta živog sveta poplavnih područja. U tom kraju primorao je stanovništvo da mu se prilagodi i tako iskalio domišljate i plodotvorne domaćine, a svoje alase darovao ribom u izobilju, te kulinare načinio umešnim. Hitamo ka prirodnoj retkosti na severozapadu domovine, preko Sombora.

Zašto posetiti Gornje Podunavlje

1. Jer je Gornje Podunavlje Evropski Amazon

Tačnije područje velikog Rezervata biosfere Bačkog Podunavlja, srpskog dela oblasti nazvane Evropski Amazon koja obuhvata vlažna staništa u priobalju Mure, Drave i Dunava koje je organizacija UNESKO proglasila prvim petodržavnim rezervatom biosfere na svetu. Specijalni rezervat prirode Gornje Podunavlje udomio se na krajnjem severozapadu Srbije, na tromeđi sa Mađarskom i Hrvatskom, uz levu obalu Dunava, duž skoro 70 kilometara rečnog toka. Čine ga dva velika rita, Monoštorski i Apatinski, koji se zajedno prostiru na skoro 20.000 hektara. Odlikuje se ritskim šumama ispresecanim rukavcima i kanalima, sa adama, meandrima, barama, močvarama, vlažnim livadama, tršćacima, i ševarima. Ovaj jedinstveni rečni predeo uspeo je da očuva neverovatnu biološku raznovrsnost. Udomljava oko 50 vrsta sisara, 250 vrsta ptica, među kojima su orao belorepan i crna roda, 50 vrsta riba, devet vrsta gmizavaca, brojne vrste leptira, i više od 1.000 biljnih vrsta. Stanište je najbrojnije populacije evropskog jelena u Srbiji.

Središte rezervata je Eko-centar Karapandža, pored vikend naselja Kenđije. Dvorište je sjajno sređeno sa drvenim vidikovcem i natkrivenom učionicom na otvorenom gde se održavaju razne radionice posvećene očuvanju prirode. Upriličena je i mini staza sa informativnim tablama prilagođena slabo pokretnim osobama gde ukratko mogu da se upoznaju sa bogatstvom rezervata. Za sada u ponudi nema ugostiteljskih objekata, te se voda i druga osveženja moraju poneti. Postoje ložišta za kotlić i roštilj, pa možete sami pripremiti hranu u prirodi. Biće to svakako dan za pamćenje.

Amazoniju, onu u Južnoj Americi, nismo posetili, te bi svako poređenje bilo neprimereno. Ali ova naša nas je potpuno očarala. Priroda divlja i netaknuta, a ljudi pak pitomi i susretljivi.

2.Jer je vožnja Bajskim kanalom druženje sa pticama

Katamaran isplovljava kod mola ispred Eko-centra Karapandža. Vozi Bajskim kanalom koji spada među najčistije kanalske vode u Srbiji. Uživamo u prirodi sa plovila. Potpuno drugačiji doživljaj. Obale obrasle šumom, trskom i ritskim rastinjem. Priobalje nakićeno lokvanjima među kojima se skrivaju ribice. Ima ih raznih vrsta. Društvo nam prave labudovi, patkice, čaplje. Stižemo do najšireg dela kanala koga od milja zovu Šira. Razmahao se na preko 120 metara, ali izgleda prilično uži, jer je trska duboko zašla u vodu. Sat vremena prolete očas. Iskrcavamo se i pozdravljamo sa vodenim draguljem somborske opštine. Nismo se bućnuli, nažalost. Trenutno vreme ne dozvoljava. Ali, vratićemo se kada otopli, obavezno.

VIDEO

6 razloga da posetite Gornje Podunavlje – prvi deo

3. Jer je šetnja iskonskim šumama Dunava nezaboravna

 Kako najbolje upoznati predeo do šetnjom. Ukoliko ste istinski pustolov, na raspolaganju je obeležena staza za samostalno tumaranje, duga oko četiri kilometra sa info tablama, odmorištem i osmatračnicom. Možete odabrati i ture uz stručnog vodiča tokom kojih ćete podrobnije saznati o rezervatu i njegovim posebnostima, kao i o postupku obnavljanja eko-sistema i kulturnom i istorijskom nasleđu kraja. Svakako ćete videti kućicu za slepe miševe na drvetu, a možda i čuti riku jelena ili nabasati na male kornjače. Za koju god pešačku turu da se opredelite, osluhnite govor drveća, prepoznajte tragove životinja, pažljivo posmatrajte, dišite duboko, i naprosto uživajte.

Staze su pogodne za sve starosne grupe i nivoe fizičke pripremljenosti. Obuća treba da je udobna i prilagođena šumskim prilikama, drugim rečima, bez ikakvog modiranja. Naravno, ne zaboravite da napravite predah i popijete malo vode – preko potrebne tokom dugih šetnji. Naš izbor bio je kao i do sada – prirodno dobra izvorska Jazak voda.

4. Jer je med spravljen kod Periškića vrhunski

Bački Monoštor, kroz koji se prolazi na putu ka Eko-centru Karapandža, ima dugu tradiciju pčelarstva. Poželesmo da i mi malo budemo pametnice, a kako se za dobre vijugice mora jesti medić, svratismo kod pčelara Periškića. Dobrodošlicu pred kapijom želi nam drveni meda. Domaćini nam širom otvaraju vrata učionice gde dečica stiču znanja o najvažnijim bićima na zemlji i njihovim zdravim i lekovitim proizvodima. Saznajemo da ima više od 20.000 vrsta pčela, a medonosnih svega sedam. Kazuje nam da su u ovim krajevima uslovi izuzetno povoljni za uzgoj pčela zbog pregršt vodotokova, vlage i bujnog rastinja. Posao nije nimalo lak, ali je med slastan, te se ne žali. Domaćin nas vodi i do starog tipa košnice koju iz milošte nazivaju monoštorka, kao i komore za inhalaciju, čije košnice su oslikali mališani, a koja će, nada se, proraditi sledeće godine. Eto, ponešto naučismo o divnim vrednicama i kušasmo med, koji je po analizama skoro pa besprekoran, diči se domaćin. Za obilazak domaćinstva potrebno je najaviti se, ali se svakako može svratiti i pazariti teglica, dve meda, ako su domaćini kod kuće.

Inače, Bački Monoštor je veoma zanimljivo naselje gde se prave raznorazne đakonije i neguju mnogi stari zanati. Mora se malo naokolo raspitati i podružiti se sa meštanima, te vam možda pokažu svoja umeća i prime u domove gde od zaborava čuvaju rukotvorine i neobične lične zbirke.

5. Jer je muzej Batinske bitke pomen hrabrim borcima

Spomen-muzej Batinske bitke smešten je na levoj obali Dunava, u blizini Bezdana, na početnim položajima velikog boja u Drugom svetskom ratu. Izgrađen 1981. godine čuva sećanje na borce Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije i Crvene armije koji su svoje živote dali u jednoj od najvećih zajedničkih vojnih operacija za oslobođenje zemlje. Nekada je činio celinu sa spomen-sobom na Batini i spomenikom „Pobede“ koji dominira krajolikom, na desnoj obali Dunava, danas u Hrvatskoj.

Na samom ulazu u zdanje neobičnog oblika postavljena je digitalna tabla na nekoliko jezika prilagođena slepim i slabovidim osobama. Kroz bitku o kojoj mnogi nisu učili u školi, moguće zbog svađe Tita i Staljina, vodi nas srdačni kustos. Odigrala se između 11. i 29. novembra 1944. i bila je prilično krvava. Poginulo je oko 1.300 crvenoarmejaca i oko 900 partizana, dok je oko hiljadu ljudi nestalo. Učestvovalo je oko 1.500 žena, kao bolničarke ali i prave ratnice, a među borcima je bio i čuveni somborski slikar Sava Stojkov, priča kustos. U vodama kod obližnjeg mosta preko Dunava, kad silna reka usahne, mogu se videti obrisi potopljenih ruskih tenkova, otkriva nam zanimljivost kustos. U središnjem delu podno skulpture ptice je maketa bitke, a na zidovima su istaknuti panoi sa imenima palih i umetničke predstave borbe. U vitrinama su izložene uniforme, pisma boraca, rodoljubive pesme nastale tokom bitke, ordenje, crno-bele fotografije, i nekoliko komada oružja korišćenog u boju. Muzej baštini mnogo više oružja, ali je trenutno pozajmljeno za potrebe snimanja filma, pravda se kustos. Gradivo propušteno u đačkim klupama nadoknadismo u Muzeju na našoj obali Dunava.

Nedaleko je brodska prevodnica, na ušću današnjeg kanala Vrbas – Bezdan u Dunav. Izgrađena 1856. godine prvi je objekat u Evropi gde je primenjeno podvodno betoniranje.

6. Jer se u čardi Pikec sladi ribljim čvarcima

A kada ste na Dunavu, pa još u Bačkoj, svakako se obeduje u čardi. Po preporuci idemo u Pikec, nedaleko od Muzeja. Bašta na samoj obali Dunava sa drvenim stolovima i klupama, krcata. No, hitri konobar uspeva da nam nađe mesto. Ne donosi jelovnik, vremena nema, već iskusno preporučuje pohovane filete smuđa i riblji paprikaš, zaljućen po želji. Donosi ga u velikom kotliću. Puši se. Pride nosi vanglicu domaćih „rizanaca“. Treba ih preliti dok je saft iz paprikaša vruć da omekšaju. Ukusi pravi, čardaški. Dok uživamo i jedva tek divanimo, konobar pored nas projuri noseći na drvenoj plati nešto neobično, primamljivo. Usput dovikuje da su čvarci. Znatiželjni poručujemo. Tek kada je pristigla gomilica sa kolutovima luka i tartar sosom, shvatismo da su riblji. Uistinu, greota bi bila da su pored ovolike vode svinjski. A podno čvaraka skrivena krompir salata, ’mesto ’leba. Ko za specijalitet zna, naručuje ga za predjelo. Možda smo pogrešili redosled, ali smo se nasladili, a bogme i zasladili. Umesto kolačima, čvarcima i to ribljim. Ko još mari za pravila obedovanja u čardi na Dunavu.

 

Share:

Možda te dodatno interesuje:

Jazak - prirodno dobra izvorska voda

Putovanja predstavljaju poseban doživljaj, ali i na njima moramo da vodimo računa o redovnoj hidrataciji. Prirodno dobra izvorska Jazak voda iz srca Fruške gore je tu da se pobrine da ti na putovanjima ne nedostane hidratacije! Probaj već sada negaziranu i gaziranu Jazak vodu. Tu su i vitaminske vode sa ukusima šumskog voća, mandarine i limuna, i zove i aloe vere.

Saznaj više

Drive.Go - račun na imejl adresi

Uz Drive.Go aplikaciju možeš da platiš gorivo i da preuzimanjem računa bez odlaska na kasu regulišeš putne troškove. Račun ti stiže direktno na imejl adresu!

Сазнај више
Početna / Archive by category "Popular" (Page 2)

6 razloga da posetite Gružansko jezero

Pre no letu mahnemo i zamolimo ga za brz povratak, pohodimo još prirodnih dragulja domovine naše. Ovoga puta u samom srcu Šumadije. Gde su devojke lepe ko’ ruže. Krajolik koji je veliki Dobrica Erić opevao kao „parče raja, koje je Bog namerno ili nehotice ispustio sa neba.“ Vozimo auto-putem ka Nišu, preko Kragujevca.

Zašto posetiti Gružansko jezero

1. Jer je Gružansko jezero šumadijsko more

Nastalo je pregrađivanjem jedne od najdužih i vodom najbogatijih reka Šumadije, Gruže, pa je po njoj i nazvano. Prostire se na 900 hektara i peto je najveće veštačko jezero u Srbiji. Obala, duga oko 40 kilometara, prilično je razuđena i uglavnom pristupačna. Bogato je ribom, naročito šaranom, štukom, somom, babuškom, deverikom, smuđem, a nađe se još poneki primerak. Pecaroša je posvuda. Udicu zabacuju za svoju dušu, čavrljaju, spremaju klopu. Društvo im prave mnogobrojne ptice. Ima ih oko 90 vrsta, mada se podaci prilično razlikuju. Uživaju i ljubitelji veslanja, kajaka, pa i surfovanja kada se vetar odobrovolji. Kako je prosečna dubina jezera oko šest metara, voda je prijatna za kupanje. Uz obalu obraslu livadama i šumarcima uređeno je nekoliko staza i puteljaka za šetnju, vožnju bicikla i trčanje. A može se jednostavno sesti na klupicu, uživati u pogledu, ćakulati sa prijateljima, ili osamiti i čitati.

Uređenih javnih plaža nema, koliko smo uspeli da vidimo. Pojedini vlasnici kuća na obali su sredili pristup vodi, ali samo za sebe. No, od pecaroša saznasmo da je nedavno otvoreno mesto gde se može brčnuti. La Terrasse, izvorni šumadijski naziv, ali kako je gazda živeo u Francuskoj, prihvatismo i oprostismo. Osim imena, utkao je i malo francuskog šmeka u svoj rajski kutak na samoj obali ka selu Žunje kod Knića. Restorančić, kafić i bazen sa prelepim pogledom na jezero. Načinjen je tako da daje privid da se bazenska stapa sa jezerskom vodom. Iako je plaža podno terase uređena, kupanje je zabranjeno. Naokolo ima nekoliko pontona, a kod prvog komšije je nasut šljunak i napravljena široka plaža, pa se može bućnuti na sopstvenu odgovornost. Tu se uveliko grade smeštajni objekti. Čini se da se turizam ubrzano razvija na Šumadijskom moru. I treba, jer razloga je pregršt.

 2.Jer je crkva u Borču kamena lepotica

Zvanični naziv je Hram Svetog arhangela Gavrila. Crkveni posed je poveliki i besprekorno sređen. Cveće, drveće, klupe za odmor i česma za putnike namernike da se okrepe i napune boce za šetnju kroz šumu. Stazicom se penjemo do kamene crkvice. Udomila se u krilu Boračkog krša, sa tri strane zaklonjena strmim liticama, a sa četvrte vekovnim lipama. U porti, mnoštvo grobova u obliku kamenih ploča. Građena je u vizantijsko-srpskom stilu sa svega dva malena uzana prozorčeta. Ulazimo kroz prelepa drvena vratanca. Unutrašnjost skriva velelepni drveni ikonostas sa drvenim krstom iznad. Ostaci fresaka koje se tek naziru potiču iz XVI veka. Prvobitna crkva izgrađena je u vreme kralja Dragutina, krajem XIII veka. Obnovio ju je car Dušan, a kasnije i mnogi drugi srpski vladari. Poslednji put su je opustošili Turci, a nastojanjem kneza Miloša obnovljena je 1818. godine. Pod zaštitu države stavljena je 1971. godine.

Između crkvenog poseda i seoskih kuća, udenulo se staro groblje u Borču. Nekoliko stotina nadgrobnih spomenika različitih oblika i veličina, mahom naherenih na razne strane, poneki prekriveni mahovinom. Većinom su uzani i izduženi sa kapom na vrhu, pa se zovu i kapačari. Bogatih, raznovrsnih, živopisnih i prilično čudnovatih šara i ispisa. Po pojedinim podacima, najstariji potiču iz XVI veka, a po drugim su podignuti u periodu od Prvog srpskog ustanka do Prvog svetskog rata. Biće da nisu dovoljno istraženi. Zajedničko im je da su izrađeni od kamena iz boračkog majdana i da su delo ovdašnjih kamenorezaca.

Čitav prizor pomalo podseća na staro Rajačko groblje kod Negotina. Kako po nesvakidašnjoj ornamentici i oblicima, tako i po sveukupnom utisku – obraslo je travom i zapušteno. Crkva Svetog arhangela Gavrila i groblje su kulturna dobra od velikog značaja.

3. Jer Borački krš krije ostatke srednjevekovnog grada

Redak je reljefni fenomen. Deo je ugašenog vulkana koji je nastao pre oko 20 miliona godina, u okviru Rudničkog masiva. Kakve je samo skulpture priroda izvajala od okamenjene lave. Danas budno stražari nad dolinom Gruže. Stene su izuzetno čvrste i postojane, neobične boje i delom svetluckaste te se borački kamen koristi kao ukras u građevinarstvu. Spomenikom prirode proglašen je 2019. godine. Do vrhova se može samo pešaka, stazicom kroz šumu. Hodamo lagano, upijamo prirodu, tražimo šumsko voće. Najviši vrh je na 515 metara nadmorske visine.

Na svega osam metara nižoj litici nalaze se ostaci srednjevekovnog grada Borča. Ime je, kako se veruje, izvedeno od glagola boriti se, jer su se za njega često vodile duge i strašne bitke. Iako se prvi put spominje 1389. u vezi sa ugarskim upadom u Srbiju, pretpostavlja da je postojao mnogo ranije, još u doba Rimljana koji su postavili prvo utvrđenje. Sledeći pomen je vezan za povelju despota Stefana iz 1405. i od tada se u izvorima zavodi kao „slavni grad Borač“, te ne čudi da ga je na kartu sveta uneo čuveni mletački kartograf Fra Mauro. Padom srpske despotovine izgubio je strateški značaj a potom i zapusteo.

Grad je bio potpuno prilagođen konfiguraciji terena. Imao je šest kula i bio je podeljen na gornji i donji grad, a služio je i kao sklonište stanovništvu tokom neprijateljskih napada. Danas su vidljivi tek ostaci pojedinih objekata poput kule kružne osnove i pravougaone građevine koja je bila crkva. Spomenikom kulture od velikog značaja proglašen je 1983. godine.

Poseta daruje potpuni ugođaj. Fizička aktivnost, bujna priroda i bogata istorija u samo jednom usponu.

VIDEO

6 razloga da posetite Gružansko jezero

4. Jer je kuća Vranića udomila čuvenog srpskog obaveštajca

Tako kazuje poznata serija Moj rođak sa sela. Znak za imanje na kojem je serija snimana ugledasmo na putu ka Boračkom kršu. Odlučismo da proverimo da li su scene sa malih ekrana stvarne. Posle nekoliko oštrijih krivina po zemljanom putu stižemo do prostranog proplanka na brdašcetu. Iza ograde od kamena, biće onog boračkog, dočekuje nas trobojka srpska. Vijori se na jarbolu, visoko. Dobrodošlicu nam žele mace, kuce i rundavo štene koje kevće dok se ne pomazi i sa njim malko poigra. Tek sad nam je dozvoljen prolaz. Pogledom tražimo domaćina, pukovnika Milomira Vranića, kad na drvenoj starinskoj kući stoji obaveštenje da je kod učiteljice. Kako su vrata otvorena, ulazimo. U jednoj prostoriji sve. Kao nekada. U središnjem delu veliki sto sa kariranim stolnjakom a okolo maleni seoski muzej. Kamin, dva kreveta sa ispletenim prekrivačima, ćilimi, dela narodne radinosti, staro pokućstvo, crno-bele fotografije, zidni sat sa kukavicom, vreteno i preslica, stare novčanice, i naravno kutak sa ikonama.

Kulisa nema, sve je istinsko. Dvorište sa nekoliko objekata, stari bunar, poređana burad i saksije cveća, kobila i ždrebe, uvek druželjubivi magarci koji prilaze da se maze. Ovde je vreme stalo. Od novotarija pridodato je samo igralište za mališane, ali se gradi novi objekat, pretpostavljamo restoran. Nadamo se da će izgledom biti uklopljen u okruženje i da neće narušiti pravu seosku idilu.

5. Jer se kod Vranića obeduje oficirski

Kada smo već na selu, greota je štogod ne prezalogajiti. Sigurno je domaće i sveže spravljeno. Sedamo u debeli hlad razgranatog, golemog oraha. I jelovnik je po seoskom običaju, nema mnogo biranja. Tek ono što je tog dana spremila vična kuvarica. Obično su u ponudi dva, tri jela. Danas je svadbarski kupus sa projarom. Možda malo teška hrana za vreo sunčani dan, ali se momcima naširoko smeši brk. Zaronili u kupus, ni reč da prozbore. Tek na pola ćase se oglasiše – govori sedam jezika, baš kao i srpski obaveštajac u seriji. Nežniji član ekipe ipak bira domaćinsku platu – sir, kajmak, kulen, pršut, suvi vrat, i slaninica, sitno tek prošarana mašću. Očekivani ukusi, šumadijski, slasni. Društvo nam sve vreme prave kuce i mace koje se umiljato motaju oko nogu i strpljivo vrebaju koji zalogajčić. Počastismo ih obilato.

Ukuse domaćinske hrane upotpunjuje pogled koji sa jedne strane puca na litice masivnog Boračkog krša, a sa druge na Gružu i Gružansko jezero. Eh, znao je snalažljivi pukovnik Vranić svašta, pa i gde sebi da nađe mir.

6. Jer se u krčmi “Ko to tamo peva” odmara otvorenih očiju

Još u odlasku, kraj puta ka Kniću, spazismo krčmu nazvanu po kultnom filmu Ko to tamo peva. U dvorištu parkiran autobus Krstića i sina. Nameračismo da u povratku svratimo na kaficu. I bi tako. No, mi tamo, a autobusa nema. U neverici se vrzmamo oko tragova točkova u zemlji. Prilazi nam razgovorljivi i srdačni domaćin i otkriva da je busić otišao da provoza grupicu po okolini. „Da, u voznom je stanju“, odgovara na naše začuđene poglede, i šeretski dodaje: „Ali, prima samo one sa venčanim listom“. Naravno, ovde je sve u duhu čuvene avanture sa firmom Krstić. Iskreno priznaje da autobus nije primerak iz filma, ali je skoro jednako vremešan, iz 1953. U to stiže i „nestali“ autobus. Izlazi razdragani svet. Zavirujemo unutra. Sve izvorno, netaknuto, nepopravljano. Ali i dalje tera po putu. Neuništiv je. Baš kao i veliki Bata Stojković u filmu.

Likovi iz kultnog ostvarenja su posvuda u prostranoj bašti u cveću sa drvenim stolovima i klupama. Atmosfera opuštena i domaćinska. Unutrašnjost krčme eklektična. Ponešto od svega – narodne radinosti, starog pokućstva, instrumenata i slika, preko stranih postera i ploča, do džuboksa. Svašta za videti i pročitati. Neobično mestašce za potpuno opuštanje i osveženje.

Posle gružanske pustolovine začinjene srpskom kinematografijom sedamo u svoj prevoz, dakako udobniji od Krstićevog. Nadahnuti raznovrsnim utiscima, uglas zapevasmo: Zaaa Beograd! Vozi Miško!

Share:

Možda te dodatno interesuje:

Jazak – prirodno dobra izvorska voda

Važno je da na putovanjima vodimo računa o redovnoj hidrataciji. Prirodno dobra izvorska Jazak voda iz srca Fruške gore tvoj je verni saputnik. Pored negazirane vode, u svom asortimanu Jazak voda ima i gaziranu vodu, kao i imuno vodu sa balansiranim odnosom magnezijuma, selena i cinka koji su posebno važni za jačanje imuniteta. Ali, ne propusti da probaš i vitaminske vode koje pružaju dodatnu snagu svojim neodoljivim ukusima šumskog voća, mandarine i limuna, kao i zove i aloe vere.

Saznaj više

Sa nama na putu – program uz koji štediš

Ukoliko već nisi, učlani se online i besplatno u „Sa nama na putu“ program lojalnosti. Čekaju te popusti do 6 din/l na goriva i 20% na vrhunsku Drive Cafe kafu. Dodatno, pri svakoj kupovini na našim benzinskim stanicama sakupljaš bonus poene koje kasnije možeš iskoristiti za umanjenje računa pri kupovini goriva i širokog asortimana ostalih proizvoda. Samo na NIS Petrol i Gazprom benzinskim stanicama!

Saznaj više
Početna / Archive by category "Popular" (Page 2)

7 razloga da posetite Mokru Goru i Višegrad

„Nigde nema takve zore, kao iznad Mokre Gore,“ tvrdi zaljubljenik u krajolik.  Osnova dobrog ima, jer je predeo Šargan-Mokra Gora parkom prirode proglašen 2004. godine. U zagrljaju Tare i Zlatibora, napojen tokovima Belog i Crnog Rzava, brzacima i vodopadima, obdaren blagotvornim vodama, raspevanog reljefa, obraslog lekovitim biljem i gustom šumom. Reči stihotvorca Mihaila Ćupovića Ćupe pobuđuju znatiželju i čikaju nas da istražimo. Jedno je unapred sigurno, zapadna Srbija nikad izneverila nije.

Zašto posetiti Mokru Goru i Višegrad

1. Jer je Mećavnik umetnost življenja

Zamislio ga je proslavljeni reditelj Emir Kusturica tokom snimanja filma “Život je čudo”. “Kao utvrđenje koje se brani od svih trovanja društva. Kao potvrdu da se dom može ponovo pronaći”. San je pretočio u zbilju i tako nastade Drvengrad na brdu Mećavniku, međ’ Tarom i Zlatiborom. Od borovih talpi i brvnara dinarskog tipa, izvornih, prenetih iz okoline i Republike Srpske, koje su preuređene za udobni boravak. Ima sve odlike i sadržaje urbanog naselja – glavni trg, ugostiteljske objekte, hotel, crkvu brvnaru posvećenu Svetom Savi, galeriju, knjižaru, bioskop, i prodavnicu narodne radinosti.

Udomio je i zatvor. Simbolično. U Kustinom maniru. Iza rešetaka nas posmatraju dvojica. Prepoznaćete ih. Da li im društvo pravi još poneki zločesti ne saznasmo, jer u tamnicu ne kročismo. Svojevrsni je omaž ličnostima koje domaćin smatra velikanima i prijateljima. Glavna ulica nazvana je po Ivi Andriću, a hodi se i sokacima koji nose imena Nikole Tesle, Dijega Maradone, Novaka Đokovića, i velikih filmskih i književnih stvaralaca. Imena poznatih Srba i stranaca, nazivi i likovi čuvenih pisanih i filmskih ostvarenja istaknuta su svuda.

Živi se u skladu sa prirodom. Poput malog gazdinstva, uzgaja se i proizvodi sve za život potrebno. Plodovi sa polja, iz voćnjaka, plastenika i štala iznose se na trpezu, domaćinski nazvanu srpski sto, nalik izobilju švedskog, samo što se za ovim srpskim sedi ljudski i jede organski. Od savremenih društvenih pošasti brani se kulturom. Domaćin je čuvenog filmskog festivala Kustendorf, muzičkog festivala Boljšoj, jesenjeg Festivala pozorišta, majskog Festivala pisaca, i raznih kulturnih dešavanja.

Narodno graditeljstvo i prirodno okruženje prigrlili su pojedina dostignuća savremenog sveta, tek zarad ugodnosti i potreba posetilaca. Onima dubljeg džepa na raspolaganju je i helidrom. Za brzi dolazak i još hitriji odlazak, zlu ne trebalo. U duhu zdravog života, u ponudi su trim staze, košarkaška dvorana, teniski tereni, i bazen.

A kada snegovi prekriju goru, svega osam kilometara od Drvengrada, uskim asfaltiranim putem uzbrdo, stiže se do skijališta Iver na istoimenom vrhu lepojke Tare. U blizini je i crkva Svetog Jovana Krstitelja. Novije zdanje u cveću, obgrljeno šumom, na levoj obali reke Kamešine. Tu je i lekoviti izvor Bele vode. Meštani kažu da je jedinstvena u Srbiji i vrlo retka u svetu. Prirode i zdravlja u izobilju okograda koji izgleda kao da se u njemu uvek živelo, a nije nikada“. Tako ga opisuje, a ko bi bolje od samog njegovog stvaraoca kome je danas upravo ovde dom.

2. Jer Šarganskom osmicom jezdi poslednji evropski Ćira

Preko sijaset mostova i kroz nebrojeno tunela i planinskih useka vozio je čuveni Ćira od Beograda do Dubrovnika preko Sarajeva. Od 1925. do 1974. kada je oteran u penziju. Na predlog grupe entuzijasta tadašnji ŽTP Beograd oživeo je deo jedinstvene pruge 2003., u turističke svrhe. Šarganskom osmicom, jedinom prugom uskog koloseka u Evropi, širine 760 milimetara, danas opet pišti parnjača, romantično nazvana Nostalgija. Klapara duž više od 15 kilometara od Mokre Gore do stanice Šargan Vitasi i natrag, prolazeći kroz 22 tunela i preko pet mostova i savladavajući visinske razlike od 300 metara.

Sveta raznolikog i šarolikog. Traži se karta više, ali tapkaroša nema. Samo po načelu ko je brži, njemu karta. Oni najhitriji se nestrpljivo ukrcavaju u vagone, svaki različitog razmeštaja drvenih klupa i sedišta. Starinsko, a kao novo. Čisto i uredno. Nostalgija je zapištala i romantika počinje. Prijatni glas se obraća na srpskom i engleskom, otkrivajući putnicima najbitnije podatke, a onda kreće muzika, domaća, prepoznatljiva. Zvuci trube, harmonike i frule. Tokom oko 150 minuta vožnje odmara se na nekoliko stajališta. Svako ima svoje draži. Sa vidikovca zvanog Krst možda i uspete da vidite čuveni oblik osmice, na drugom je ludi kamen gde se odigrala prva prosidba, na stanici Jatare nijedna karta nikada nije prodata, ali zato ima vodopad za osveženje, a stanica Golubići napravljena je za snimanje filma „Život je čudo“. Tu se da svašta neobičnog videti, u stilu profesora Emira. Usputni pejzaži su nestvarni, priroda zanosna i podivljala. Duž pruge postavljeni su stari vagoni i lokomotive kao muzejsko-istorijski prostor na otvorenom. Uzbudljivo, romantično i svakako nostalgično. Malo stariji putnici vraćaju se u bezbrižno detinjstvo, prisećajući se čuvene pesmice o zadihanom Ivi i zahuktaloj, ćihu-hu lokomotivi. Ostvarili su dečji san da se jednom takvom i provozaju. Stranaca, čini se, ima više od domaćih. Dobar glas daleko se čuje. Posebno su upadljivi i simpatični Japanci, grupa mladih, vidno uzbuđeni i znatiželjni, fotkaju nemilice i užurbano se šetkaju da slučajno nešto ne propuste. Nije im zameriti. Pristigli iz svojih brzih, “metak“ vozova, za njih je ovo čista egzotika. Verovatno i za mnoge sa Zapada. I oni, zaneseni krajolikom, smeškaju se u izvornom ambijentu Ćire koji ih trucka i drmusa po strminama i krivinama. Mi, iako sviknuti na svakojake okolnosti, delimo utiske. Jošte smo i duboko ponosni na svoje uređeno gvozdeno vijugavo čudo.

Šarganska osmica sjajan je primer kako starina može da se otrgne od zaborava i pretoči u istoriju koja živi i kojoj se dive. Nekada graditeljski podvig, i danas remek-delo koja pruža nezaboravni i jedinstveni doživljaj.

VIDEO

7 razloga da posetite Mokru goru i Višegrad

3. Jer se u osmici krepi pretop lepinjom

Odoleli smo poznatom srpskom običaju obedovanja u vozu, najslađim zalogajima, i sačekali iskrcavanje na poslednjoj stanici Mokroj Gori. Pravo iz Nostalgije utrčasmo u još jednu Osmicu, sada restoransku. U hladovinu bašte, smeštenu skoro na samom peronu. Priča se da se upravo ovde spravlja najbolja pretop lepinja. Dika je kraja. Stiže i teleća čorba i svinjski medaljoni na kajmaku. Sve je savršeno, za preporuku. Ali pretop lepinja! Sočna, punih, jakih ukusa. Ozdravlja i oporavlja u svako doba dana. Možda bi trebalo malo odmoriti, ali vremena nema. Priziva nas “lijepi stari grad Višegrad“. Naoružani mokrogorskim zdravim kalorijama hitamo ka granici, udaljenoj svega tridesetak kilometara.

4. Jer se u Višegradu slivaju istorija i priroda

Geografski je na ušću Rzava u Drinu. Delila je plahovita i silovita Zelenika narode i  kraljevstva. O nju se otimaše svi odvajkada. A Višegrad se nekim čudom uspeo razbaškariti preko obe njene obale. Retka privilegija. Najstariji tragovi života na ovom prostoru potiču iz doba Ilira, oko 1500 godina p.n.e. U istorijskim izvorima prvi put se spominje početkom XV veka kada je pripadao srpskoj vlastelinskoj porodici Pavlovića, pa se pretpostavlja da je po njoj i stari grad, iznad današnjeg, dobio ime Pavlovac ili Pavlovine. Zbog svog strateškog položaja bio je često na udaru mnogih, zasigurno Turaka i Austrougara.

Danas je živahna, vesela i nadasve gostoprimljiva varošica kojom snažno provejava duh starih vremena. Neraskidivo je vezana za Iva Andrića, jedinog nam nobelovca, za sada. Iako je rođen nadomak Travnika, u Višegradu je detinjio i izučio osnovnu školu. Sećanja na velikana pera su posvuda. Pre ulaska na najčuveniju ćupriju na svetu, izdignut je spomenik Ivi. Skroman, ali u cveću. Upriličena je Spomen-učionica Iva Andrića gde se saznaje kakav je đak bio, i kuća u kojoj je proveo dečačke dane, na levoj obali Drine, koja se može videti samo spolja. Šetnjom kroz višegradske sokake upoznaćete Carevu i Gazanfer-begovu džamiju, Hram uspenja presvete Bogorodice, i spomenike Mehmed-paši Sokoloviću i borcima iz poslednjeg rata. Okolina je podjednako bogata, prirodno i istorijski. U blizini su Višegradska Banja, manastir Dobrun, u klisuri Rzava iz prve polovine XIV veka, i Spomen-kompleks Stari Brod na Drini. Potresna postavka u sećanje na više od 6000 Srba pogubljenih 1942. godine.

Tumarajte kamenim sokacima i osluškujte čaršijske priče, počastite se ćevapima i kojim slatkišem, provozajte se vozićem Ćirkom, brodićem zaplovite Drinom, uspnite se na okolna brda i istražujte. Prepustite se višegradskom duhu. I obavezno ostavite štogod za sledeći put, jer Višegradu se mora vratiti.

5. Jer je na Drini ćuprija ovenčana Nobelom

Dan se lagano porađa nad Drinom. Rasanjuje se i znamenita ćuprija, po ko zna koji put se umivajući studenom vodom i ogledajući se u svetlucavoj bistrini razigranih zelenih preliva. Koliko li je puta Andrić svedočio ovom ljubavnom plesu sunca, Zelenike i graditeljskog dostignuća u svanuće. Gde li je sedeo, koliko li je koraka načinio belim kamenom nad njegovih devet moćnih stubova, da li je ikada Drinom zaplivao i prošao podno jednog od 11 lučnih otvora? Pitanja se neumoljivo roje dok na obali pijuckamo jutarnju kafu i gutamo domaće uštipke, nenadmašne. Prizor koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. No, samo mu je Andrić večnost podario. Za roman “Na Drini ćuprija“, ali i svoje sveukupno književno stvaralaštvo, dobio je Nobelovu nagradu 1961. godine. Ćuprija, ujedno i glavni lik epske priče, pripoveda o skoro četiri stoleća istorije podneblja i važnim događajima. A kako je ne bi ni bilo da Drine nije, Andrić je na dodelu najcenjenije nagrade poneo i ploču sa kompozicijom “Marš na Drinu”. Tako su se ćuprija i Drina ne samo čitale, već i svirale u Švedskoj, a i dalje.

Zvanično je most Mehmed-paše Sokolovića. Rođeni Srbin, Bajica, je u mladalačkim danima kao danak u krvi odveden u Osmansko carstvo. Dogurao je daleko. Do položaja velikog vezira, prvog do sultana. Kažu da zavičaj nikada nije zaboravio. Tako je oko 1570. zadužio najboljeg neimara toga vremena, dvorskog arhitektu i vrhovnog graditelja Carigrada, Mimara Sinana, da Drinu premosti. I nekoliko leta kasnije Višegrad je dobio velelepno zdanje koje je 2007. upisano na Listu svetske kulturne baštine organizacije UNESKO.

Na sredini mosta je kapija od belog mermera na kojoj je uklesan natpis arapskim pismom. Načusmo da su stihovi koji zbore o graditelju i godini zidanja. Šta god da kazuju ne mogu nadmašiti Ivine misli: „Život je neshvatljivo čudo, jer se neprestano troši i osipa, a ipak traje i stoji čvrsto kao most na Drini“.  

6. Jer je Andrićgrad oda istoriji i srpskim velikanima

Osmislio ga je Kusturica nadahnut delima Iva Andrića. Na poluostrvu između Drine i Rzava, u blizini ćuprije. Za posetioce je otvoren u julu 2012., a zvanična svečanost održana je dve godine kasnije, na Vidovdan. Zvan i Kamengrad, predstavlja turistički, kulturni i administrativni centar mešovitih arhitektonskih stilova – vizantijskog, otomanskog, renesansnog i klasicizma. Na ulazu dobrodošlicu žele braća Sokolović, Mehmed-paša i Makarije. Pored nobelovca, trgove i spomenike imaju i dva velikana Nikola Tesla i Petar II Petrović Njegoš, a nedavno je otkriven spomen Meši Selimoviću. Unutar zidina su ugostiteljski objekti, galerije, knjižara, suvenirnica, prodavničice, crkva posvećena Svetom caru Lazaru i kosovskim mučenicima, i naravno bioskop Doli Bel, koji ponovo radi. Smestio se i Andrićev institut, Gradska uprava i još nekoliko institucija. Od otvaranja se stalno dograđuje, a sadržaji dopunjuju.

Nesvakidašnje mesto prigodno za porodično ili romantično druženje, večernji izlazak ili tek turistički obilazak. Pažljivi posmatrač doživeće ga i kao čas istorije i kulture. A nova saznanja pobuđuju maštu i nove promisli. Nedvosmisleno je to znao idejni tvorac grada posvećenog Ivi kada ga je osmislio da „na jednom mestu predstavlja sve nedosanjane Andrićeve snove“.  

7. Jer BS Zlatibor nudi osveženje i za putnike i za automobile

Sastavni deo puta do kuće je osveženje, koje je i nama i našem automobilu dobrodošlo. Drive Cafe na Gazprom benzinskoj stanici na Zlatiboru nudi „predah u 1000 ukusa“ i sijaset kafa koje će vas okrepiti za put natrag odakle god da dolazite. A dok se vi okrepljujete uz ukusni espresso, latte ili cappuccino, tu je automatska perionica za vaš automobil.
Zapamtite, važno je praviti redovne pauze i osvežiti se na putu natrag, posebno u sezoni putovanja, jer čuvajući sebe i naše automobile – čuvamo druge.

Share:

Možda te dodatno interesuje:

Automatic wash - čistiji automobil za veću kontrolu vožnje

Važno je da redovno vodimo računa o čistoći automobila, jer osim lepšeg i prijatnijeg osećaja vožnje – čistiji automobil dovodi do optimalnih performansi koje doprinose većoj bezbednosti vozila. Sa našim partnerom, kompanijom Maris, na odabranim NIS Petrol i Gazprom benzinskim stanicama smo postavili automatske perionice, kao i uslugu samouslužnog pranja. Automatske perionice omogućavaju da uz tri programa i najkvalitetnije preparate za pranje i voskiranje vozila, tvoj automobil dobije novi sjaj.

Saznaj više

Drive Cafe - učini svoj dan savršenim

Na više od 300 lokacija širom Srbije možete uživati u jedinstvenim, ukusnim pauzama u Drive Cafe restoranima. Napravite pauzu na putu uz vrhunsku italijansku kafu, tople i hladne napitke, i isprobajte širok asortiman hrane koju imamo u ponudi.

Saznaj više
Početna / Archive by category "Popular" (Page 2)

6 razloga da posetite Homolje

Vreme se koleba poprilično, ali priroda baš i ne haje. Istrajno odeva svoj blistavi prolećni plašt i doziva. Jedva dočekasmo. Idemo u pohode nesputanim lepotama, u kraj gde nastaju vrhunski sirevi i još bolji med. Put vodi preko Požarevca.

Zašto posetiti Homolje

1. Jer Homolje odiše prirodnim lepotama

Stižemo u Homolje. Oblast je u istočnoj Srbiji obrgljena planinskim vencima odasvud. Zvanični pomen Homolja vezuje se za XIII vek kada su celim Braničevom gospodarili bugarski velikaši. U stara vremena, zbog svoje nepristupačnosti, služilo je kao zbeg. Diči se mnogo čime, ponajpre Homoljskim planinama, koje su prosečne visine oko 900 metara. Obrasle su hrastovim i bukovim šumama i prekrivene nepreglednim pašnjacima i livadama na kojima se još mogu spaziti katuni. Bogate su raznovrsnim i lekovitim biljem, šumskim plodovima i stanište su mnogim životinjama.

Dok pešačite uređenim i obeleženim stazama ili ste u planinarskom pohodu na neki od vrhova, možete sresti srnu, zeca, liju, divlju svinju, ali i vuka. Ovde se posmatraju ptice, lovi, ribari, i usponi savladavaju biciklom. Posebnu čar daju mnogobrojne pećine od kojih su najpoznatije Ceremošnja i Ravništarka. Poznato etno-selo kraja je Trška. Mnogi kažu da je jedno od najboljih u Srbiji. Ne možemo potvrditi jer smo poljubili vrata. Uranili smo dan. Nalazi se na putu ka Žagubici i obeleženo je skretanje za zemljani put.

Najvažniji vodeni tok je reka Mlava, koja je usekla 16 kilometara dugu Gornjačku klisuru kroz raskošnu, neobuzdanu prirodu. Zbog verskih zdanja i ostataka srednjovekovnog grada Ždrela, meštani klisuru nazivaju svetom kotlinom. Mnoge mistične priče i legende su vezane za Homolje. Na jednom delu svog toka, Mlava se ne čuje. Meštani ga zovu „voda koja ćuti“. Jedna legenda veli da je na tom mestu glasnik doneo vest o izgubljenom boju na Kosovu. Tad je sve zanemelo, pa i Mlava. Druga je vezana za cara Lazara i manastir Gornjak. Ispričaće vam je meštani kada pristignete.

Homolje se ne da obići, a kamoli istražiti za dan ili dva. Mora mu se vraćati i svaki put znatiželjno otkrivati nove kutke.

VIDEO

6 razloga da posetite Homolje

2. Jer manastir Gornjak je zadužbina kneza Lazara

„Krst na njoj blista, suncu odgovara, i po hladnoj steni zlatne pruge šara“, tako je u pesmi Put u Gornjak svoj susret sa manastirom u srcu Gornjačke klisure opisao možda i najveći srpski romantik Đura Jakšić. Udomio se u živopisnoj prirodi, podno strmih litica planine Ježevac, na levoj obali Mlave. Nekada zvan Ždrelo, danas Gornjak. Jedno predanje kaže da je ime dobio po srednjovekovnom obližnjem gradu, a drugo da je nazvan po gornjaku, gorskom vetru. Zadužbina je kneza Lazara koji je želeo da učini mali prinos Bogorodici. Građena je između 1379. i 1381. godine u moravskom stilu. Delio je sudbinu svog naroda. Rušen je, paljen i nebrojeno puta poharan. Nestale su sve dragocenosti iz riznice, među njima povelja cara Lazara, čaša sa njegovim inicijalima, zlatni putir koji je darovao manastiru, i barjak cara Dušana.

Od srednjovekovnih građevina sačuvani su glavna manastirska crkva posvećena Vavedenju, kapela Svetog Nikole i isposnica Grigorija Gornjačkog. U konaku je napravljena kapelica posvećena Svetom Iliji. Tu je kovčeg sa, kako se veruje, čudotvornim moštima Grigorija Gornjačkog. Glavna crkva se trenutno obnavlja i ulaz nije dozvoljen.

Preko puta, na desnoj obali Mlave je maleni hotel gde se može prezalogajiti i konačiti, a okolnim šumama može se tumarati uređenim pešačkim stazama. Na parkingu je istaknuta mapa kraja sa jasno obeleženim znamenitostima i prirodnim lepotama. Uslikajte je, biće od pomoći u daljem istraživanju.

Nedaleko, na samom ulazu u Gornjačku klisuru, nalazi se manastir Blagoveštenje. Veruje se da ga je izgradio despot Stefan Lazarević, u skoro okomitoj steni. Izuzetan prizor. Postoji oznaka na putu kao i proširenje za parking, no manastir je pust.

3. Jer Krupajsko vrelo je homoljski biser

U podnožju planine Beljanice, sa desne strane Krupajske reke, izmešteno od sveta i zaboravljeno od vremena, u gustom neokaljanom rastinju pritajilo se blago Homolja. Plava i zelena se poigravaju svojim najjarkijim i najpitomijim nijansama oslikavajući bajkoviti krajolik. I huk slapova koji se ne da nadglasati. Melem za oči i dušu. Još da imamo vodu čime zahvatiti i napojiti se. Možda bismo koju trunku zlata nahvatali. Jer kako legenda veli, Homoljske planine su progutale golemo blago koje se skriva na dnu Krupajskog vrela u zlatnoj pećini, a čuva ga vodeni duh, verovatno zločest. Mi ne krenusmo u potragu u tolike dubine, ali neko jeste. Ronioci su se spustili na 123 metra dubine i otkrili mrežu kanala koji vode do pećine. Biće da u svakom predanju ima nešto istine.

I dok maštate o začaranom blagu, okrepite se u jednom od dva restorana i obavezno se častite pastrmkom iz ribnjaka. Na raspolaganju je neobični bazen od kamena gde se leti da osvežiti. Krupajsko vrelo je spomenik prirode. Čisto i netaknuto. Čini se samo da bi okolinu valjalo malo oplemeniti. Za početak, srediti prilazni put i posaditi travu na zemljanom parkingu.

4. Jer u banji Ždrelo uživaju i klinci

Poznata je po svojoj termomineralnoj vodi. Izvire na dubini od 180 metara i na površini je temperature 40 stepeni. Lekovita je, naročito za kostobolje. Danas je privatni ugostiteljsko-zabavni kompleks Terme Ždrelo. Posetioci se opuštaju u spa centru, brčkaju u četiri otvorena i pet zatvorenih bazena, a klinci uživaju na spoljnim i unutrašnjim toboganima. Osim gostiju hotela, pristup je omogućen svima na bazi dnevne karte.

Hotel je izgrađen u obliku zamka, a unutar kompleksa prepliću se Rimljani i stari Grci, i za svakog ima po nešto. Od tezgica sa autentičnim proizvodima ovog kraja, suvenirima i raznim drangulijama, prodavnice garderobe, preko plastične kravice, bačve za zaljubljene, do fontane sa zmajem, jer ovde su nekada sletali. Ovo sjajno mesto za odmor i porodično druženje svojom ponudom nikoga neće ostaviti ravnodušnim.

Nalazi se desetak kilometara od Petrovca na Mlavi, uz sam put, uz koji se proteže uređena pešačka staza sa osvetljenjem i klupicama. Pored kompleksa je prostor za kamp-kućice, a na raspolaganju je i privatni smeštaj. Provozajte se naseljem. Iznenadiće vas povelike kuće i nekoliko bezmalo dvoraca sa ogradama koje blaga vrede. Mnoge su nenastanjene. Gradilo se, izgleda, za penzionerske dane.

5. Jer homoljski zalogaji su čudesni

Kako nas je suton zatekao u Termama Ždrelo, Etno restoran se učini više nego primamljiv. Ispostaviće se, pun pogodak. U ponudi svakojakog posluženja. Biramo ovdašnje ukuse. Za početak, cigansku pogaču. Vatrena, baš kako naziv ukazuje. Gore usta, ali se jede u slast. Kačamak sa satarašem. Da ga probali nismo, propustili bismo mnogo. I platu homoljskih sireva. Nazivi simpatično istaknuti na papirićima na čačkalici. Umešala se među njih urda. Zagonetno se gledamo. Konobar nam pojašnjava da je to kravlji, grudvasti sir. Svi su vrhunski, ali trofej nesumnjivo ide kozjem, bez premca je.

Pristiže i vlaški tanjir. Mesa raznoraznog, ali pljeskavica kakvu još ne kušasmo, da nam oproste vešti južnjaci. Bilo je još svašta zanimljivog za probati, ali već smo preterali. Biće prilike, jer za ovakav gurmanski doživljaj valja daleki put prevaliti. Dok smo se naslađivali homoljskim đakonijama načusmo da su ljudi ovoga kraja najdugovečniji u Srbiji. Uz vazduh i prirodu pripomaže i ishrana. A naš mudri narod je oduvek znao da zdravlje na usta ulazi.

6. Jer vas vrhunska Drive Cafe kafa čeka na NIS Petrolu u Požarevcu

Preduslov svakog vrhunskog putovanja je budnost, te u povratku potražismo pauzu na BS NIS Petrol u Požarevcu, gde služe vrhunsku italijansku kafu u svim oblicima. Uzesmo kapučino, i to u najvećoj veličini, da začinimo putovanje aromom kvalitetne kafe. Putovanje završavamo gutljajima omiljenog pića.

Share:

Možda te dodatno interesuje:

Drive.Go – Plaćanje goriva bez izlaska iz vozila

Drive.Go je prva mobilna aplikacija u Srbiji koja ti omogućava da platiš gorivo bez izlaska iz vozila.

Ako imaš instaliranu Drive.Go aplikaciju, skeniraj QR kod uz pomoć nje i plati gorivo na licu mesta.

Saznajte više

Drive Cafe - Najveći coffee shop u Srbiji

Bez obzira na kom si mestu u Srbiji, vrhunska kafa ti je nadohvat ruke. Na više od 300 lokacija širom Srbije – služimo vrhunsku italijansku kafu.

Ukoliko si raspoložen za espresso, cappuccino, latte ili neki drugi napitak, možeš potražiti okrepljenje na NIS Petrol i Gazprom benzinskim stanicama. Vodeći računa o poreklu, pripremi i služenju svakog zrna kafe – vodimo računa o tome da pauze na svakom putovanju budu kvalitetne.

Saznaj više
Početna / Archive by category "Popular" (Page 2)

8 razloga da posetite Vranje

Priroda se uveliko razbujava i razigrava. Sunašce mami široke osmehe i ogrejava telo. A gde hitro i dušu razgaliti i srce raspevati, do na jugu. Hitamo u grad sevdaha i meraka. Gde se starina još odupire modernom. Gde su mome ubave, a delije vične pesmi i igri. Auto-putem ka Severnoj Makedoniji ugodno stižemo u rodno mesto Bore Stankovića, na krajnjem jugu domovine.

Grad Vranje - pogled na grad

Zašto posetiti Vranje

1. Jer je Vranje grad Bore Stankovića

Udomio se u dolini Južne Morave, u kotlini međ’ tri planine. Nema pouzdanih podataka kada je nastala prva naseobina, ali s obzirom na važan geografski položaj, biće da je bilo poprilično davno. Prvi pisani trag o Vranju potiče iz XI veka, a u sastav srpske države ulazi pod Stefanom Prvovenčanim dva stoleća kasnije. Tokom burne istorije morili su ga Bugari i Nemci sve do konačnog oslobođenja krajem II svetskog rata.

Šetnja Vranjem je izuzetno zanimljiva, raznovrsna i uzbudljiva. Na početku glavnog šetališta je mapa grada izrađena kao podni mozaik. Tu je i fontana koja se trenutno obnavlja. Sunčan i topao prolećni dan izmamio je svekolikog sveta. Ih, koliko čoveka, simpatično bi rekli Vranjanci. Čuvaju svoj posebni govor ljubomorno. I treba. Pešačka džada je podugačka, živahna, sa mnoštvom ugostiteljskih objekata i raznih prodavničica. Paralelno sa njom, jednim delom se proteže i takozvana ulica provoda. Eh, tu se mora srknuti kafica. Načičkani kafići i restorani, mladež veselo čavrlja, atmosfera domaćinska, skoro intimna. Uska uličica izlazi na poznatu Barberi zgradu. Obični stambeni objekat neobične fasade u šarama i bojama luksuzne modne kuće. Iako je nepoznat motiv vlasnika ili graditelja da je takvom načini, svakako je zanimljivost o kojoj se priča. Mnogo još dopadljivih zdanja krije Vranje, šetajte i otkrićete ih, a sigurno ćete dospeti i do starog hamama.

Barberi zgrada

Predah od vreve nudi poveliki i lepo uređeni gradski park. Obavezna je poseta Belom mostu preko Vranjske reke, na rubu grada. Sveže obnovljen, čini se, nenagrđen slovima i crtežima. Zovu ga i Most ljubavi, prema tragičnom ašikovanju dvoje mladih. Bogata Turkinjica se zagledala u srpskog pastira, te je stradala od sopstvenog oca štiteći svoga dragana. Potom je i on oduzeo sebi život. I tako nastade most, kaže legenda. Na njemu je tabla sa ispisom na arapskom i turskom jeziku. Nijedan ne govorimo, nažalost. Šta god da kazuje, most je odvajkada simbol spajanja, te se poruka da naslutiti. Jedno je dakako sigurno – u ljubav se ne sme mešati. Na samoj obali je malena drvena crkva Svete Petke, poznata i kao Krstata džamija, duge i neobične istorije, a nedaleko, na drugoj obali, uzdiže se manastir Svetog oca Nikolaja.

Most ljubavi u Vranju

Prilično čist, temperamentan i srdačan grad u kojem provejava starinski duh iz svakog kutka. Jasno je zašto je nadahnjivao stvaralaštvo Bore Stankovića i ukrao i dušu i srce srpskom Pavarotiju, Staniši Stošiću koji je nadaleko proslavio vranjski melos. Ne čusmo uživo Lelu, Jelenu, ali nas trubači obradovaše još u prepodnevnim satima. Vrelo i veselo na srpskom jugu oduvek bilo. Da tako i ostane.

Grad koji ima dušu, krilatica je koja nam je poželela dobrodošlicu na ulazu u Vranje. Ima je i te kako. Ukrao je delić naše, ali nam je mnogo više podario svoje.

VIDEO

8 razloga da posetite Vranje

2. Jer Narodni muzej Vranje je užitak za ljubitelje istorije

Smešten je u Pašinom konaku, izgrađenom sredinom XVIII veka, na samom šetalištu. Platoom ispred nekadašnjeg selamluka u kojem su boravili samo muškarci – gospodare mališani. Bezbrižno trčkaraju, voze bicikle i skejtove, smeju se i razdragano galame. Ispred ulaza je spomenik Staniši Stošiću. Muzej baštini etnološku zbirku. Po odajama u prizemlju izloženi su komadi nakita i gradska i seoska nošnja ovoga kraja. Našao bi se i poneki komad garderobe koji bi se i danas mogao odenuti ponosito. A nakit, raznovrstan i neobičan, večno aktuelan. Dame će zasigurno uživati. Na spratu su trpezarija, salon, spavaća i devojačka soba. Prilično verno dočaravaju staro Vranje. Obližnji haremluk, nekada nastanjen samo ženama, se obnavlja i udomiće arheološku zbirku. Čekamo otvaranje nestrpljivo.

Narodni muzej, Vranje

3. Jer u Borinoj kući stanuju Koštana i Sofka

Vranje je neraskidivo vezano za svog Boru Stankovića, jednog od najvećih pisaca srpskog realizma, koji je celo svoje književno delo posvetio svom zavičaju. Pisao ih je vranjskim govorom uprkos brojnim osudama. Tako ga je i ovekovečio u svojoj Nečistoj krvi, Koštani, Tašani… Danas se ova dela baštine u Borinoj rodnoj kući u Baba Zlatinoj ulici, uskom kaldrmisanom sokačetu. Nazvano je po Borinoj baki Zlati, koja ga odgajila pošto je rano ostao bez roditelja. Prolazimo kroz veliku staru kapiju i ulazimo u prostrano dvorište. Cvetno i pitomo. Pod debelim hladom stoletnog duda koji je, kako su običaji nalagali, zasadila baba Zlata pre no što je dom počela graditi. U dvorištu je i vinova loza, bunar i nizak stočić sa tri tronošca, preko ograde verande prebačen ćilim. Sve kao nekada kada je Bora ovde odrastao. I unutrašnjost je nameštena izvorno. Gostinska soba uređena mahom orijentalno i baba Zlatina soba sa gvozdenim krevetom i drvenim razbojem na kojem je tkala. Preko puta je Borina soba. Izložena su njegova književna izdanja, rukopisi, fotografije iz pozorišnih predstava i snimljenih filmova, i lični predmeti. Ovde se može ostati satima.

Kuća Bore Stankovića

Iz dvorišta se vidi Pribojčićeva kuća, još jedno zdanje orijentalno-balkanskog stila. U blizini je i rodna kuća duhovnika Sv. Justina Popovića.

4. Jer je ovim krajevima nekada gospodario kraljević Marko

Nekoliko kilometara od grada, na putu koji spaja Vranjsku sa Leskovačkom kotlinom, nalaze se ostaci srednjevekovnog utvrđenja, na isturenom grebenu između planina Pljačkovice i Krstilovice. Pretpostavlja se da je grad podigao car Justinijan I u VI veku, a da današnji ostaci utvrđenja potiču iz XIII veka. Po narodnom predanju, utvrđenim gradom je nekada gospodario Marko Kraljević, pa je po junaku i nazvan.

Utvrđenje kraljevića Marka

Uređenog parkinga nema. Postoji jedino proširenje na putu gde može da se spakuje tek nekoliko vozila. Dočekuje nas deponija smeća, razbacanog posvuda. Prizor koji bi i najodlučnijeg turistu odvratio. No, ipak nastavljamo zemljanom stazom nekoliko stotina metara u takvom orkuženju. Dalje je čisto. Biće da nekolicina koja smogne snage da zažmuri i stigne do utvrđenja usput nauči lekciju, te za sobom ne ostavlja ni pikavac. Na usponu ka grebenu se razaznaje stazica od kamena. Svakako hodite oprezno uzbrdo, a pogotovo nizbrdo. Očekivano, i tvrđava je zapuštena. U šiblju i rastinju. Bez ikakvih oznaka, te se samo može nagađati šta su neimari gradili. Između padina brda pogled se pruža ka gradu, dok podno strme litice žubori voda. Priroda je ponudila sjajni doživljaj, još da joj čovek malko pripomogne. Markova tvrđava jedan je od najstarijih kulturnih nasleđa vranjskog kraja i  kulturno dobro od velikog značaja. Kako li bi tek izgledala da je od štogod manjeg značaja. Tuga i sramota.

Utvrđenje kraljevića Marka

U povratku ka Vranju je odvajanje za brdo Pržar. Skrećemo u nadi da će nam popraviti utisak. I jeste. Šumovito, sređeno izletište gde se ugodno može osvežiti i prošetati. Odatle se pruža još jedan lep pogled na Vranje.

Brdo Pržar

5. Jer Vranjska banja ima najtopliju vodu u Evropi

Lekovita voda koristila se još u antičko doba. Lečili su se i članovi obe srpske kraljevske loze. Jedan od kraljeva i danas je prisutan na muralu na steni nad rečicom Banjšticom. Udaljena je 12 kilometara od Vranja, na nadmorskoj visini od oko 400 metara. Diči se najtoplijom, tačnije najvrelijom mineralnom vodom na tlu Stare dame. Temperature je 96 stepeni. Krajnje je neobično videti vodu koja u centru lečilišta teče iz slavine, a puši se. Bojlera naravno, nema. Blagodetna je prvenstveno za kostobolju. Slatko mestašce za lečenje i oporavak, ali i za prijatne trenutke odmora. Stara zdanja je potrebno obnoviti i doterati. Gradi se novi luksuzni hotel u steni, te bi banja uskoro mogla postati primamljiva i za gospodu dubljeg džepa.

Vranjska banja

6. Jer zoo vrt Mišić udomljava opasne zverke

Dečica više ne moraju do prestonice da uživo vide divlje zverčice. A ima ih poprilično – tigrići, kenguri, majmuni, lemuri, zebra, kamila, flamingosi, ibisi, ždralovi, alpake, lame… Ukupno je oko 2.000 predstavnika 250 vrsta. Vlasnik neprestano povećava družinu – par lavića je već pristigao, a fokice se očekuju uskoro. Domovi stanovnika poreklom iz egzotičnih krajeva imaju klime i podno grejanje, te za njih zime nema. Mališani mogu da se druže i sa kucama i konjima i da pohađaju školu jahanja. Zoološki vrt Mišić, prostire se na oko osam hektara privatnog imanja, u selu Dulanu, desetak kilometara od Vranja. Može se doći na celodnevni porodični izlet, ali i provesti nekoliko dana u novoizgrađenom hotelu unutar kompleksa. Hedonisanje je zajamčeno na unutrašnjem bazenu sa saunom i slanom sobom. Za klince golema radost, za vranjski kraj sjajna turistička ponuda.

Flamingosi u zoo vrtu Mišić

7. Jer restoran Mišić krije specijalitete južne Srbije

Posle uzbudljive družbe sa dragim stvorenjima, vreme je za obedovanje u prijatnom restoranu Mišić. Uvek radi da kušamo specijalitete kraja, naručujemo teleći rep ispod sača. Pun pogodak. Meso sitno seckano, sočno i začinjeno onako vranjski, vatreno. Stiže i pasulj na tavče – Makedonci da se postide, pljeskavica – Nišlije da pozavide, i vruća pogača koju mora da je umesila vešta domaćica. I naravno, nezaobilazna moravska salata, činijica za svakog da se ne otimamo. Ponuda je bogata – od pečenja, preko raznovrsnog roštiljskog mesa, pasta i pica, do rečne i morske ribe. Verujmo da je sve ukusno, ali je repić vrhunski. Topla preporuka. Uf, kakav južnjački završetak vranjske pustolovine. Još da smo stigli tokom dana da meračimo na suncu na terasi restorana. Biće prilike, jer vratićemo se sigurno kada se u zoo vrt usele lavići i foke.

Hrana u restoranu Mišić

8. Jer na NIS Petrolu možete platiti gorivo i iz automobila

Posle „vranjskog safarija“ dođe doba i za rastanak. Na BS NIS Petrol Vranje-grad smo sipali gorivo uz pomoć Drive.Go aplikacije. Dođosmo, gostoprimljivi Vranjanac nam natoči gorivo, a mi skenirasmo QR kod i platismo preko aplikacije. Bez čekanja, sa svog sedišta, brzo i lako. Iskoristili smo i mogućnost samouslužnog pranja automobila – zaslužio je i on malo odmora posle ove pustolovine. Osveženi i puni utisaka, krećemo nazad kući – da se utisci i teleći rep ispod sača slegnu i u našim doživljajima, ali i stomacima.

BS Vranje Grad

 

Share:

Možda te dodatno interesuje:

Drive.Go – plaćanje goriva bez izlaska iz automobila

Drive.Go je prva mobilna aplikacija u Srbiji koja ti omogućava da platiš natočeno gorivo sa vozačkog sedišta.

Dovoljno je da imaš instaliranu Drive.Go aplikaciju i da uz pomoć nje očitaš obeleženi QR kod i možeš platiti gorivo bez izlaska iz automobila.

Saznajte više

Jet Wash – samouslužno pranje automobila

Na odabranim NIS Petrol i Gazprom benzinskim stanicama možeš istim žetonom da iskoristiš jedan od četiri programa pranja automobila: šamponiranje i pranje toplom vodom pod pritiskom, ispiranje vode pod visokim pritiskom, voskiranje i pranje demineralizovanom tečnošću za sušenje bez fleka.

Iskoristi i akciju do 30. aprila 2022. i na odabranim perionicama uz tri kupljena žetona, na poklon dobijaš Drive Cafe vlažne maramice po izboru!

Saznajte više