Početna / Archive by category "Popular" (Page 3)

7 razloga da posetite Srbobran i Turiju

Kad zazimi i zabrije severac, valja se držati juga. Misle tako oni koji ne znaju za seoce koje se domišljato izborilo sa ravničarskim vetrovima i velikim snegovima. Gde je najživahnije u zimu baš. Osmelili smo se da ga posetimo. Usput kanimo da istražimo okolinu u svrnemo u mestašce poznatih veleposednika i kočopernog imena. Sa auto-puta za Suboticu skrećemo za Srbobran.

Ulice u Srbobranu

Zašto posetiti Srbobran i Turiju

1. Jer Srbobran je ljupka varošica bogate istorije

Dugo je nosio naziv Sentomaš, ili sličnu verziju imena Sveti Toma. Prema mađarskim pisanim izvorima, sredinom XVIII veka dodato mu je Srbogradski ili Srbograd. Posle Velikog rata i prisajedinjenja Vojvodine Srbiji dobija ime Srbobran po utvrđenju-šancu koji je tokom Revolucije 1848. izgrađen kod današnje Srbobranske ulice. Kako su njemu bili ušančeni Srbijanci, simbolično je prozvan srbijanski, a štogod kasnije Srbobran. Danas, niti obeležja, nit spomena čuvenom rovu.

Srbobran - žuti bunar

Srbobran grle mnoge vode – rečica Krivaja, Veliki bački kanal i nekoliko bara, te su zemlji podarile izuzetnu plodnost. Bogat je termalnim vodama, koje se ne koriste u lekovite svrhe, ali ipak ima svoj izvor zdravlja, Žuti bunar. U centru, podno slatke strehe neprekidno teče voda. Žuta, bogata jodom. Ne dajte da vas odvrati boja, a ni miris, nije baš mio, ali se svikne posle par gutljaja. Za zdravlje valja zube stisnuti.

VIDEO

7 razloga da posetite Srbobran i Turiju

Plodna zemlja je svojevremeno iznedrila i veleposednike. Najčuvenija je porodica Dunđerski, koju meštani pamte i po dobročinstvu. I danas se mogu videti velelepna zdanja nekada najbogatije prečanske porodice. Na ovdašnjem pravoslavnom groblju je kapela Dunđerski, koju je sazidao Lazar, otac Lenke, verovatno najpoznatijeg člana porodice zahvaljujući peru velikog romantičara Laze Kostića. Na ulazu u groblje je Mauzolej Stevana Dunđerskog. Podseća na kupole srednjevekovnih srpskih manastira. Gradnja je koštala 200 vagona pšenice. Zlatno klasje i danas je zlata vredno. Unutra nismo kročili. Obnavlja se. Groblje je neobično i zbog većeg broja kosturnica, porodičnih grobnica, koje sliče manjim mauzolejima. Nije da se groblje može smatrati prigodnim turističkim odredištem, ali nekada zna da ispriča mnogo o meštanima i njihovom životu.

Ulice Srbobrana

Srbobranskim šorovima provejava i kraljevski duh, jer jednom njima hodiše kralj. Doduše, tada zvanično prestolonaslednik, Aleksandar I Karađorđević. Ugostio ga  je u svom raskošnom salonu Stevan Dunđerski 1919. Do njega se dovezao prelepim karucama. Naš domaćin nažalost nije imao kočije i dva vranca da nam uzajmi da prokasamo sokacima i kraljevski doživimo kitnjaste kuće živih boja. Morali smo pešaka, ali smo podjednako uživali.

Srbobran

Plodnom zemljom, marljivim domaćinima i borbenom prošlošću diče se meštani, ponosito nam priča naš domaćin. Milina ga je slušati. Koliko je samo ljubavi utkano u opise svakog kutka doma svog. Za njega je svakako poseban i najlepši. Iskreno, vredi ga obići. Te umesto u kafanu pokraj puta, svratite u Srbobran i odvojite koji satić za istraživanje uzbudljive okoline. Iznenađenja lepih manjkati neće.

2. Jer u Srbobranu zajedno žive dve hrišćanske crkve

Istorija, naročito u mešovitim i manjim mestima, često se ogleda i kroz verska zdanja. Dok različite crkve i veroispovesti opstaju, ima i poštovanja i suživota. Srbobran se čini upravo takvom sredinom.

Pravoslavna crkva u Srbobranu

Već na prilazu mestašcetu uočavaju se dva gorostasna tornja. Simbolično predstavljaju srpski narod s obe strane Save i Dunava, a monumentalna lađa crkve njihovo ujedinjenje i snagu. Zvona se, kažu, čuju i do 25 kilometara u krug. Pravoslavna crkva Bogojavljenja Gospodnjeg osnovana je 1787. i gradila se dvadesetak godina. Stradala bi u svakom oružanom sukobu, a bilo ih je na ovim prostorima. Zvona bi tada zaćutala i bivala pretapana u topove. No, meštani su bili uporniji od đuladi, pa bi je uvek obnavljali.

Hrišćanska crkva - Srbobran

Smatra se jednim od najlepših pravoslavnih bogomolja panonskog podneblja i zaštićeni je spomenik kulture. Ali, vrata su joj zatvorena. Veoma neuobičajeno za pravoslavni hram u Srbiji. Ispred crkve je uređeni park, omiljeno sastajalište mladih, i Spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora.

Unutar Rimokatoličke crkve - Srbobran

Na drugom kraju varoši je rimokatolička crkva Uzvišenja Svetog Križa. Prva bogomolja na današnjem mestu sazidana je 1783. bez tornja i krsta. Kako je broj stanovnika, a time i vernika rastao, 1815. je izgrađena prava bogomolja sa visokim tornjem i krstom. I ona je poput pravoslavne stradala tokom Revolucije 1848. Obnovljena je dvadesetak godina kasnije, a današnji izgled poprima početkom prošlog veka. Poveliko zdanje koje dominira, pretpostavljamo mađarskim delom Srbobrana. U nju smo ušli. Sjajno oslikani svod, raznobojni vitraži i razne figurine. Krivudavim uskim stepenicama penjemo se na balkon odakle unutrašnjost blista punim sjajem. Odatle se prolama zvuk orgulja.

Rimokatolicka crkva - Srbobran

3. Jer Turijska kobasica drži Ginisov rekord

Začelo se sve zime 1985. Snežna beše, vele meštani. Kad poslova u polju nema, narod se u kuću šćućuri, loži drva, pije vruću, i čavrlja. A o čemu drugom bi lovci i domaćini divanili do ko je bolji majstor za kobasice. I tako započe čikanje. Dobrovoljci za ocenjivanje se očas okupiše i nadmetanje krenu, u manjem kružoku. No, već sledeće godine prijaviše se ugledni domaćini, vest se pročula po okolini, skupi se publika, a takmičenje postade ozbiljno. Na kraju kad se sabraše, u kasici je preteklo i štogod novca, pa Kobasicijada dobi i humanitarno obeležje. I tako se iz zimske dokolice i laloškog zadirkivanja izrodi jedan od najpoznatijih i najznačajnijih događaja u Srbiji.

Turijska kobasica - rekord

Poslednjeg vikenda u februaru, malena Turija postaje središte Srbije. Svet navire odasvud, a nađe se i poneki stranac. Svi se sjatili da uživo vide ginisovo čudo. U knjigu rekorda upisana je 2013. godine, i od tada svake godine Turijci postavljaju novi. Odavno takmaca nemaju. Glavnim šorom se ne da proći. Narod se stiska među tezgama na kojima se nudi svašta, baš kao na svakom vašaru. Najzanimljivije su svakako mesne kućice sa čudesnim đakonijama. Bina je postavljena u centru sela. Kulturno-umetnički program traje od petka. Smenjuju se folklorni ansambli, zaigraju kolce i dečica u narodnim nošnjama, a voditelji prepričavaju zgode sa prethodnih Kobasicijada. U subotu u podne stiže njeno veličanstvo. Dovozi je traktor, koji neumorno trubi pokušavajući da rastera znatiželjni svet. Kada konačno uspe da se probije do bine, kobasica se poput crvene vrpce preseca i veselje može da počne, zvanično. Kobasicijadu treba doživeti, bar jednom za života. Uzbudljivo i nesvakidašnje dešavanje, naročito za gradsku čeljad.

4. Jer Beljanska bara je park prirode

Smestila se između Srbobrana i Turije. Beljanska bara predstavlja značajno očuvano vlažno područje. Stanište je brojnim retkim vrstama biljaka i životinja, i mrestilište nekoliko autohtonih vrsta riba. Udomila je oko 130 vrsta ptica, a nađe se i po koji vodozemac i gmizavac. Insekata je, razumljivo u izobilju. Idealno je mesto za strastvene zaljubljenike u prirodu i ljubitelje fotografije i raj za ribolovce. Uređena staza zdravlja, duga četiri kilometra, prilika je da se noge protegnu.  A kad se izmorite i ogladnite, u blizini je uređeni prostor za roštiljanje.

Pecanje na Beljanskoj bari

5. Jer Salaš Tatić je porodična oaza

Nedaleko od Beljanske bare, nalazi se Salaš Tatić. Protegao se preko voćnjaka i vinograda, sve do obale Velikog bačkog kanala. Tu je sačinjen ponton za sunčanje i letnji kupanjac. Klinci mogu bezbrižno da trčkaraju prostranim travnjakom, oprobaju veštine po spravama na igralištu na otvorenom i druguju sa ovčicama, jaganjcima i ponijem. Ribolovac se ovde olako postaje, samo treba zabaciti udicu, a za romantične duše obezbeđena je plovidba čamcem. Za svako čulo ponešto. Naravno, kada snegovi okopne i sunce ogreje ovu bačku pitominu.

6. Jer Tatićev gulaš je začinjen bećarcem

Salašarska priča nije potpuna bez domaćinskog zalogaja. Restoran od cigle i drveta, okićen etno detaljima i ponekim komadom starinskog pokućstva savršeno se uklapa u okruženje. Iako se još smrklo nije, atmosfera unutra je već uzavrela. Veselje sredovečne grupice uveliko traje. Svašta bismo kušali, ali je vikendom izbor sužen. Kuća nudi kobasice. Iako nam je prtljažnik krcat onim turijskim, ne bunimo se. Drugi izbor je juneći gulaš sa rezancima. Vešto su prikrivreni na dnu činijice što im daje posebnu sočnost. Sve je savršeno. Ništa manje nismo ni očekivali. Uskraćenost za još poneki salašarski gurmanluk nadomestila je sveopšta razdraganost. Orkestar neumoran, svašta znade svirati. A onda kreće prava poslastica – bećarac. Nekoliko sjajnih dama se natpevava i nadmudruje sa iskusnim muzičarima. I niko da posustane, a kamoli odustane. Pošalicama nas otpratiše. Dok je domaćinske hrane i pesme, zime nema.

7. Jer je #takomoćno posetiti BS Novi Sad 16

Posle bećarca, u povratku potražismo okrepljenje na Gazprom stanici na izlazu iz Novog Sada. Sočne i sveže krofne su nam dodatno podigle raspoloženje, a širok asortiman voda, sokova i energetskih pića nam je pružio preko potrebno osveženje za put nazad. Dok sabiramo utiske i oduzimamo kalorije na putu ka Beogradu, mislimo o svemu što smo doživeli u Srbobranu, mestu koje je bilo istorijska „brana“ od velike imperije. I razmišljamo kako bi izgledala Srbija danas da nije bilo hrabrih Srbobranaca.

NIS Petrol - Novi Sad

Share:

Možda te dodatno interesuje:

Drive.Go – Plaćanje bez odlaska na kasu

Drive.Go je prva mobilna aplikacija u Srbiji koja ti omogućava da platiš gorivo bez napuštanja vozila.

Bez čekanja i direktno sa vozačkog sedišta, uz pomoć Drive.Go aplikacije i očitavanja QR koda možeš platiti gorivo na odabranim NIS Petrol i Gazprom benzinskim stanicama.

Saznaj više

Drive Cafe je najveći coffee shop u Srbiji

Na više od 300 lokacija širom Srbije možeš uživati u jedinstvenoj aromi Drive Cafe kafe koja će svako tvoje putovanje učiniti okrepljenijim i lakšim.

Preko potrebnu pauzu potraži u širokom asortimanu hrane i aromatične kafe na NIS Petrol i Gazprom benzinskim stanicama. Dokaz kvaliteta kojim se ponosimo je i više od 5.000.000 popijenih kafa u prethodnoj godini.

Saznaj više
Početna / Archive by category "Popular" (Page 3)

8 razloga da posetite
Loznicu i Tršić

Idemo na zapad domovine, gde je priroda izvajala čudesne krajolike, istorija ispisala junačke podvige, a umovi krojili budućnost. Ka lepojki Drini, braniku i sponi, odvajkada. U postojbinu narodskog govora i današnjeg srpskog jezika i pisma. Do Loznice se iz Beograda može preko Šapca i Sremske Mitrovice. Hoćete li put Malog Pariza ili nekadašnjeg Sirmijuma, volja je vaša.

Grad Loznica - pogleda na grad

Zašto posetiti Loznicu i Tršić?

1. Jer Loznica je dom dvojici velikana

Loznički kraj naseljen je još oko 4.500 godina pre nove ere, Iliri su mu ostavili bogatu materijalnu kulturu, a za vreme Rimljana bio je deo provincije Dalmacije. Veruje se da je grad nazvan po vinovoj lozi koja se uzgaja još od III veka. U spisima se prvi put spominje u povelji kralja Milutina povodom izgradnje obližnjeg manastira Tronoše 1317. godine. Kneževini Srbiji pripaja se za vreme Miloša Obrenovića i postaje slobodni seljački posed.

Spomenik Jovanu Cvijicu - grad Loznica

Rodno je mesto Jovana Cvijića, naučnika i oca srpske geografije, i Miodraga Miće Popovića, čuvenog slikara i akademika. Cvijiću je Loznica digla spomenik i posvetila park i glavnu ulicu. Popović je zavičaju poklonio oko četrdesetak slika i grafika koje se baštine u Galeriji Miće Popovića. Dela su često na proputovanju kroz Srbiju, te mogućnost da ih razgledate ovisi o sreći. Nas nije pogledala, ovaj put.

VIDEO

8 razloga da posetite Loznicu i Tršić

Među gradskim lepoticama ističu se Vukov dom kulture, nesvakidašnjeg izgleda i dekorativne fasade jarke boje, Muzej Jadra, OŠ Anta Bogićević, na uzvišenju nekadašnjeg ustaničkog utvrđenja, i obližnja Crkva pokrova Presvete Bogorodice, podignuta u drugoj polovini XIX veka na mestu starijeg zdanja.

Muzej Jadra - Loznica

Majušan, ali životan, gostoprimljiv i čist gradić, gde ijekavica i ekavica, poput dve obale Drine, druguju složno.

2. Jer Muzej Jadra čuva Drinski monoksil

Drinski Monoksil - Muzej

Monoksil, staro plovilo za prevoz ljudi i robe isklesano od jednog komada hrastovog drveta, pronađen je na obali Drine 2011. godine. Vrh je virio iz zemlje, a spazili su ga ribolovci, ko drugi. Dugačak je sedam metara i težak više od tone i smatra se izuzetno retkim primerkom ove vrste vodenog prevoza čija starost je procenjena na nekoliko vekova. Rečna grdosijica zavredila je posebno mesto i krasi dvorištance Muzeja. Istina, teško bi se udenula pod krov. No, ostatak postavke o jadarskom kraju vredan je pažnje. Počinje od praistorije i pokriva period do sredine prošlog veka. Posebno su zanimljivi predmeti pronađeni na obližnjem bronzanom lokalitetu Paulje, gde je iskopana zajednička grobnica, a prikazana je i maketa nekropole. Buntovničke i ratničke dane ovoga kraja proživljavamo kroz maketu šanca, koji je odigrao važnu ulogu u Lozničkoj bici, znanoj i kao Boj na Tičaru, kao i priče o ovdašnjem vojvodi iz I srpskog ustanka, Anti Bogićeviću, i Momčilu Gavriću, najmlađem učesniku Velikog rata. Pošto mu je neprijatelj pobio celu porodicu, osmogodišnji mališan se dao u vojnike. Kasnije je probijao Solunski front. Etnološka zbirka sadrži zanimljive alatke i predmete iz pokućstva, a da se štogod saznati i o Cvijiću.

Oruđe i oružije iz muzeja Jadra - Loznica

Muzej je smešten je u dopadljivoj zgradi stare apoteke izgrađene početkom XX veka.

3. Jer Tršić je kolevka današnje azbuke

Svega nekoliko kilometara od Loznice nalazi se Tršić, rodno mesto Vuka Stefanovića Karadžića. Sakupljača narodnih umotvorina i pesama, lingviste, reformatora srpskog jezika, i pisca prvog srpskog rečnika i gramatike, Pismenice po govoru prostoga naroda. Mnogo šta vrednog zaveštao nam je Vuk, ali ono najdragocenije, neprocenjivo je azbuka. Fonetska, savršena. Jedinstveno pismo na svetu. No, biće da mi nismo dovoljno savršeni da je negujemo, pa smo je pokondireni turili u zapećak.

Drvena tabla - Tršić

Vukov zavičaj danas je deo Predela izuzetnih odlika Kulturni predeo Tršić-Tronoša. Na samom ulazu je OŠ Vuk Stefanović Karadžić i molba mladih da se kolevka srpske pismenosti ne đubri. Čini se da je uslišena.

Kucica sa QR kodom - Vukov Rjecnik - Trsic

Muzej jezika i pisma predstavlja važne ljude iz Vukovog doba i daje prikaz porekla ćirilice. Oko Muzeja su postavljeni Vukovi azbučni kovčežići, 30 sandučića nalik kućicama za ptice za svako slovo srpske azbuke. Na kutijicama je nalepljen QR kod preko kog posetioci mogu da se upoznaju sa rečima iz Vukovog Rječnika koje govore o narodnim običajima, verovanjima i tradiciji. Ukoliko imate svoju narodsku reč, napišite je na papiriću i ubacite u kovčežić. Doprinećete očuvanju i obogaćenju jezika i tako postati pravi vukovac. Sjajna zamisao.

Hram Svetog Arhangela Mihaila

Do Vukovog doma stiže se pešaka. Usput, na drvenim tablama čitamo urezane umotvorine o časti, pravdi i ljudskosti. Prolazimo pored saborišta sa Crkvom brvnarom Sv. arhangela Mihaila, i obnovljenih vodenica i kuća starinskog izgleda. Nekoliko domaćina se vratilo iz pečalbe i oživelo svoja ognjišta, ponosito nam kazuje naš domaćin. Na vrhu brdašca, preko rečice Žeravije rodio se otac današnje azbuke. Na ulazu u dvorište dočekuju nas Vukove reči:“Ja sam se u Srbiji rodio i uzrastao i zato mi se čini da na svijetu nema ljepše zemlje od Srbije, niti ljepšeg mjesta od Tršića”. Ulazimo u skromni kućerak, brvnaru, na zidanom podrumu. Nije izvorni. Taj su, prema Vukovim zapisima, Turci palili bezmalo deset puta za vreme vladavine Karađorđa. Ali meštani su krajem XIX veka obeležili mesto prvobitnog doma krstom koji je postavljen u spavaćoj sobi Spomen-kuće, podignue 1933 godine. Tada je održan i prvi Vukov sabor. U dvorištu su dva vajata, kačara i ambar.

Vukova kuca i okucnica - Trsic

Zavičaj dostojno čuva uspomenu na Vuka. Čisto, zeleno, prirodno, zdanja u drvetu i kamenu, a znanje mami odasvud. Samo ga treba upiti.

Vukova Kuca - Trsic

U blizini je čuveni manastir Tronoša gde je Vuk kratko boravio, malo se školovao, više čuvao stada. Prošetajte zanosnom okolinom, uspnite se do vrela Žeravije, uživajte u očuvanoj prirodi i cvrkutu ptica, pamtite umotvorine, i obnovite azbuku. Ako nigde više u Srbiji, ovde još gazduje.

4. Jer Koviljača je kraljevska banja

Smestila se nedaleko od Drine, u podnožju šumovite planine Gučeva. Veruje se da su se ljudi ovde lečili od davnina, a pisani izvori spominju lekovite vode u prvoj polovini XVI veka. Nekada je znana kao Smrdan Banja ili Smrdan Bara po sumporovitim mirisima blagotvornog blata. Preimenovana je početkom XIX veka. Po jednoj od mnogih legendi, nazvana je u čast bogate Koviljke koja tu sačini grad.

Banja Koviljaca - pogled sa visine

Danas je jedna od najlekovitiji, ali svakako najlepših lečilišta Srbije. Dragulj podrinjske lepotice je raskošno sređeni park sa alejama više od 80 vrsta drveća, cvetnim aranžmanima, travnatim površinama, i velikim vodoskokom. Prostire se na oko 40 hektara i jedan je od najvećih veštačkih oaza zelenila u Srbiji. Pored uređene prirode, lepotom pleni i Kur-salon, građen pod pokroviteljstvom kralja Aleksandra I Кarađorđevića, a po uzoru na bečki. Osim kure (lečenja), od začetka je bio opredeljen i za zabavu gospode plave krvi. Tako je banja od podrugljivog naziva Smrdan dospela do dičnog nadimka Kraljevska. Ovaj drugi danas zavređuje. Kafica na prostranoj, osunčanoj terasi Kur-salona sa pogledom na prelepi park uz zvuke klasike. Par kraljevskih minuta koje sebi morate da priuštite.

Spomenik Kralju Aleksandru I Karadjordjevicu - Banja Koviljaca

5. Jer Gučevo je junačka gora

Šumovita planina koja natkriva Banju Koviljaču i poji je mineralnim vodama sa svojih izvora. Smenjuju se grab, hrast, bukva, javor, i crni bor te se diše punim plućima. Dom je zečevima, lijama, raznim ptičicama, srnama, a nađe se i poneki vuk. Omiljeno je izletište i odredište pešaka, planinara, biciklista, bajkera, i adrenalinaca paraglajdera. Vožnja do vrha je bajkovita, ali put nije baš svuda dovoljno širok, te oprez, naročito na brojnim krivinama.

U istoriju Srbije upisala se po prvom rovovskom boju u Prvom svetskom ratu. Gučevska bitka, vođena tokom Bitke na Drini 1914. godine, trajala je 55 dana i u narodu je znana kao Bitka iznad oblaka. U znak sećanja na pale podignuta je Spomen-kosturnica u obliku piramide, visoka 15 metara sa dvoglavim orlom raširenih krila na vrhu. Sahranjeni su posmrtni ostaci oko 4.000 srpskih i austrougarskih vojnika. Iznad sarkofaga je ispisana čuvena Njegoševa misao:“Blago onom ko dovijeka živi, imao se rašta i roditi”. Odatle se očima grli deo otadžbine oko Drine. Da, imali su heroji rašta živote dati.

6. Jer je Etno selo “Sunčana Reka” oaza odmora

Etno selo Suncana Reka - setaliste uz Drinu

Koji kilometer južno, između planina Gučeva i Majevice, razvilo se Etno selo Sunčana reka. Pogolemo, na sedam hektara, pruža raznovrstan sadržaj za odmor i rekreaciju – jahanje, vožnje fijakerom i čamcem, tereni za tenis, fudbal, košarku, i odbojku na pesku, veselo dvorište za najmlađe, vežbalište na otvorenom, i mogućnost iznajmljivanja kvadova za istraživanje okoline. Posebnu draž daje mu uređena plaža, gde su snimljene tri poznate domaće serije. Na obali smaragdne lepotice. Vazda studene, nepredvidive, očaravajuće. Ima i nekoliko restorana i barova za nešto pojesti i popiti. Smeštaj je podeljen po naseljima rađenim u duhu starih vremena, svako svojih osobenosti. Jedno nosi ime poznatog holivudskog glumca Roberta de Nira koga je Drina toliko omađijala da je svoju usvojenu kćer po njoj nazvao, tvrde mnogi izvori. Kućice su od drveta, cigala i kamena, a pet nalik sojenicama čine seoce k’o nekad. Malo istorije nikada nije naodmet, te je upriličena i muzejska postavka Drina kroz vreme, ali je trenutno zatvorena zbog obnove. Odmor na starinski način, domaća kuhinja, družbovanje sa životinjama, i ogledanje u bistrim drinskim vodama.

Naselje Robert de Niro - Suncana Reka

7. Jer Srpska kafana služi Argentinske ćevape

Eto, ne mora se preko Atlantika u zemlju Maradone da se kušaju njihovi ćevapi, dovoljno je put prevaliti do lozničke Srpske kafane. Dvorištance slatko, u etno stilu, a unutrašnjost malena, ali prijatna. Osim “Argentinca”, koji je priznajemo odličan, ponuda tipično kafanska. Naručujemo kobasice, vrhunske, domaće, i pljeskavicu na kajmaku, koja preliva tanjir. Dala bi zasititi dvojicu ješnih. No, veličina ne može da nadomesti ukus. Morala bi biti sočnija i mekša. Cene pristojne, usluga hitra i ljubazna. Preporuka svakako, naročito za gladnice, samo se držite kobaja i ćevapa spravljenih “božjom rukom fudbala”.

Hrana u Srpskoj Kafani - Loznica

8. Jer na BS NIS Petrol Loznica možete platiti gorivo bez izlaska iz automobila

Nakon egzotičnih ukusa iz zemlje Maradone i tanga, vreme je da otplešemo natrag za Beograd. A kako je za ples ljubavi i smrti uvek potrebno dvoje, moramo napojiti i svog četvorotočkaša. Goriva ima tek do benzinske stanice Loznica. Punih stomaka nam se ne mrda, te primenjujemo omiljenu nam i vrlo praktičnu Drive.Go aplikaciju. Plaćamo gorivo iz toplog vozila, udobno i hitro. Sad već svi siti i zadovoljni, palimo motore za sabiranje utisaka o doživljajima iz uvek zanosne zapadne Srbije.

Benzinksa stanica Loznica - NIS Petrol

Share:

Možda te dodatno interesuje:

Drive.Go – Plaćanje bez odlaska na kasu

Drive.Go je prva mobilna aplikacija u Srbiji koja ti pruža mogućnost plaćanja goriva na benzinskim stanicama – bez izlaska iz vozila. Ukoliko si u žurbi, plati gorivo bez čekanja uz pomoć Drive.Go aplikacije koju možeš preuzeti na Google Play, App Store ili Huawei App Gallery prodavnicama.

Saznaj više

„Sa nama na putu“ program lojalnosti

Učlani se online i besplatno u broj jedan program lojalnosti za vozače u Srbiji! Kao član, ostvari popust do 5,5 din/l goriva i 20% na vrhunsku italijansku Drive Café kafu! Samo na NIS Petrol i Gazprom stanicama!

Saznaj više
Početna / Archive by category "Popular" (Page 3)

8 razloga da posetite Zaječar

Najveći je grad Timočke Krajine, na jugoistoku Srbije. Udomio se u kotlini podno karpatsko-balkanskih planina, omeđen dolinama Crnog i Belog Timoka. Nadaleko je čuven po rok svirci, ali i pivu. Iz Beograda se najbrže stiže auto-putem E75, a posle izlaza za Paraćin i Zaječar sledi stotinjak kilometara prijatne vožnje kroz pitome krajolike. Ukazuje se mistična planinska piramida, Rtanj, tek da najavi magičnost istoka. Kako nije baš blizu glavnog putnog pravca kroz Srbiju, u njega se ne svraća usput, već ide ciljano.

Zašto posetiti Zaječar?

1. Jer je Feliks Romulijana deo svetske kulturne baštine

Pre Zaječara nalazi se jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta na tlu Srbije. Sebi rezidenciju gradio je krajem III i početkom IV veka rimski car Galerije i nazvao je u čast svoje majke Romule. Prostire se na 6,5 hektara, opasanih bedemom od 20 gorostasnih kula te više sliči moćnom gradu toga vremena. Trebalo je da bude završen do proslave dvadesetogodišnjice Galerijeve vladavine kada je nameravao da se sa trona povuče i nastani baš tu, u svom grandioznom dvorskom kompleksu. No, bolest ga je sprečila, te Feliks Romulijana nikada nije dovršena.

Unutar zidina su palata, paganski hramovi, hrišćanske crkve, terme sa podnim grejanjem, i razni drugi objekti. Palata je bila raskošno ukrašena zidnim oplatama od skupocenog kamena, skulpturama i podnim mozaicima koji se svrstavaju među najbolja ostvarenja kasnoantičkog doba. Trenutno se može videti samo jedan, ali će i drugi, koji trenutno odmaraju pod peskom, dodatno ulepšati Romulijanu uskoro, tvrdi vodič.

VIDEO

8 razloga da posetite Zaječar

Burne je istorije. Posle Galerijeve smrti bila je u rukama hrišćanske crkve, razorili su je varvari, obnovljena je i pretvorena u tvrđavu u VI veku, i napuštena pred najezdom Slovena. Pet vekova kasnije zaživela je kao slovensko srednjevekovno naselje, a za vreme turske vladavine služila je kao sklonište.

Na vrhu obližnjeg brda Magure izdižu se dve polulopte. Pomislismo neko čudo prirode, ali nije. Vodič nam otkriva da su to humke Galerija i njegove majke. Ujedno i poslednja zabeležena apoteoza – pretvaranje u bogove.

Na listu Svetske kulturne baštine organizacije UNESKO upisana je 2007. godine. Smatra se najočuvanijim primerom posebne rimske dvorske arhitekture. Radovi na uređenju se nastavljaju. Planira se izgradnja centra za posetioce, a predstoje i dodatna iskopavanja. Šta li će još izroniti iz doma poslednjeg rimskog boga?

Glava Herkula

Romulijana se naziva i Gamzigrad, prema obližnjem selu, gde je lečilište Gamzigradska Banja sa toplim izvorima i jedna od tri najstarije hidrocentrale u Srbiji. Još radi i proizvodi struju.

2. Jer Zaječar grle dve reke

Nema mnogo gradova tu privilegiju. Crni Timok protiče kroz grad i u blizini se spaja sa Belim i tako nastaje (Veliki) Timok. Ali nije nazvan po vodenim tokovima. Ne zna se pouzdano odakle mu ime potiče. Pojedini vele da je po reči zajac, kako se nekada izgovarao zec. Čuvar zečeva, po jednom predanju. Biće da ih je mnogo u obližnjim šumama. Svakako simpatično tumačenje. U spisima se prvi put pominje 1466. godine kada je turski ćata utefterio podatke o stanovnicima Vidinskog pašaluka. Danas je ljubak i živ gradić sa nekoliko uređenih trgića.  Prilično čist. Nekoliko zdanja se posebno ističu svojom lepotom – zgrade Okružnog načelstva, Istorijskog arhiva i Skupštine grada, kao i Hram rođenja Presvete Bogorodice. Podigao je spomenike stradalima u Prvom svetskom ratu i svojim rođenim Zaječarcima – hajduku Veljku Petroviću, političaru Nikoli Pašiću i Zoranu Radmiloviću. Po velikanu srpskog glumišta nazvano je i Pozorište Timočke Krajine. Izuzetno zdanje.

3. Jer Gitarijada je svetski poznati festival

Jedan je od najstarijih i najznačajnijih muzičkih događaja u Srbiji. Osnovana je daleke 1966. godine i ubrzo postala pravi simbol Zaječara. Velika je prilika za mlade grupe i izvođače da svoja muzička umeća predstave publici. Mnoge je i  proslavila. A pored takmičarskog programa, istinski ljubitelji roka uživaju u nastupima već dokazanih majstora, jer u Zaječaru su prašila najveća imena domaće, ali i svetske muzičke scene. Sjajni zaječarski ritam se ne sme propustiti. Rezervišite par dana za ozbiljnu svirku u avgustu.

4. Jer muzej Zaječara svedoči o burnoj istoriji ovog kraja

Priča o Feliks Romulijani nastavlja se u Narodnom muzeju Zaječara. Počinje u prizemlju, u moderno postavljenoj sobi gde su izložene vredne iskopine sa nalazišta, skulpture i dva velelepna mozaika. Jedan je posvećen Dionisu. Grčkom, večno mladom bogu sa kojim se Galerije poistovećivao. Eto, jednom su Rimljani i stari Grci bili u ljubavi. Penjemo se na sprat gde su još dve velike prostorije posvećene Gamzigradu, a onda hodimo kroz istoriju Zaječara od njegovih ranih dana, kroz ratnička vremena i neizostavnu Timočku bunu do savremenog doba, i razgledamo zanimljive starinske predmete i skupocene i neobične komade nakita. Dame uživaju. Posebna prostorija posvećena je zaječarskim velikanima – Zokiju Radmiloviću i Nikoli Pašiću, čiji gipsani odlivak šake je izložen u vitrini. Prijemčiva, zanimljiva i dakako obrazovna postavka. Zgrada muzeja, u centru grada, je jedna od gradskih lepotica i proglašena je spomenikom kulture.

5. Jer je Radul-begov konak važan spomenik orijentalne kulture

Svega koji minut hoda od Narodnog muzeja je Radul-begov konak, spomenik orijentalne kulture. Ne zna se ko ga je i kada tačno uzdigao, da li krajem XVIII ili početkom XIX veka. No, po oslobođenju Timočke Krajine od Osmanlija 1833, kupuje ga Radul Gligorijević, bogati srpski trgovac iz obližnjeg sela, kome zbog silnog novca uz ime pridodaše beg. Mora da je lepo begovao u prostranom konaku. Prizemni deo je opredeljen za kulturna dešavanja, a na spratu je stalna postavka nazvana Stari Zaječar. Osmišljena je tematski po prostorijama – arapska, devojačka i turska soba, salon, i trpezarija. Kuriozitet je poveliki foto-aparat iz doba kada bi se uparadilo i išlo na slikanje samo posebnim prilikama. Izložen je i starinski album sa izbledelim sličicama. A kako već svedoči turskom dobu, meštani ga zovu čardak.

6. Jer Popova plaža i Kraljevica su sportske oaze

Čini se da je Zaječar baš neguje sportski duh. Na obali Crnog Timoka raznolika je ponuda za profesionalce i rekreativce – tereni za razne ekipne sportove, odbojku na pesku, šah na otvorenom, badminton, mali golf, skejt park, i staza zdravlja. Uz samu obalu je uređena plaža, pa je leti vrlo živo. Sjajno mesto za porodičnu, a i romantičnu šetnju.

Ko više voli brdovitije krajeve, razmrdava se u park-šumi Kraljevici. Omiljeno izletište raznovrsne ponude tokom cele godine. Pored raznih terena, tu su sportska hala, bazen, fudbalski stadion, i trim staza sa spravama. Posebnu vrednost Kraljevici daje ski staza. Do vrha se stiže žičarom u obliku sidra. Staza je duga oko 650 metara, osvetljena je pa se može i po mraku vitlati, i opremljena topovima za veštačko osnežavanje kada je prirodni škrt. Koji još srpski grad može da se podiči ski stazom?

7. Jer kod “Dva brata” se jede bratski

Hvale se meštani da se u Zaječaru dobro jede svuda. Ne sumnjamo, ali sledimo preporuku našeg iskusnog domaćina i hitamo u Dva brata. Iako na ulazu piše restoran i to na izvornom engleskom, unutra je sve kafansko. Karirani stoljnjaci, a po zidovima pokačene stare fotografije i poneki etno detalji. Za predjelo stiže vozić raznoraznih đakonija – izbor domaćih sireva maštovito nazvan salata dva brata, marinirane tikvice, timočka salata, pastirski mladi sir zapečen u rerni, i vruće lepinje. Skoro da smo siti, ali ne možemo odoleti teletini ispod sača i pikantnim rebarcima. Hrana savršena, atmosfera prijateljska, usluga bratska i sestrinska. Baš kao u kafani.

8. Jer na NIS Petrolu štedite koristeći „Sa nama na putu“ aplikaciju

Posle bratskog obeda, krećemo na put uz sabiranje utisaka. Opraštamo se od svega što smo videli uz obećanje da ćemo se u što skorijem roku vratiti – da ponovo upijamo lepote istočne Srbije i da se još jednom divimo gostoprimstvu domaćina iz Timočke krajine.

Svraćamo na NIS Petrol benzinsku stanicu gde točimo kvalitetno G-Drive gorivo i uzimamo ukusne Drive Cafe grickalice. Naravno, sakupljamo bonus poene preko Sa nama na putu aplikacije, koje ćemo nekom drugom prilikom da iskoristimo na bilo kojoj NIS Petrol ili Gazprom benzinskoj stanici širom Srbije.

Praktično, štedljivo i lako, zar ne?

Share:

Možda te dodatno interesuje:

IPS plaćanje - plaćanje uz m-banking aplikaciju i QR kod

Trenutna situacija od nas zahteva da plaćanje obavimo uz minimum kontakta. Na NIS Petrol i Gazprom benzinskim stanicama, gorivo i robu možeš platiti telefonom. Otvori aplikaciju svoje banke na telefonu, izaberi opciju „IPS pokaži“, generiši IPS QR kod, pokaži ga našem prodavcu koji će ga skenirati i plaćanje je završeno! Brzo, jednostavno i pouzdano.

Saznaj više

Program lojalnosti „Sa nama na putu“

Učlani se online i besplatno u najveći program lojalnosti za vozače u Srbiji! Redovni popusti za sve članove su: do 5,5 din/l goriva i 20% na vrhunsku italijansku Drive Café kafu na NIS Petrol i Gazprom benzinskim stanicama!

Saznaj više
Početna / Archive by category "Popular" (Page 3)

7 razloga da posetite Kikindu

VIDEO

7 razloga da posetite Kikindu

Nekada je pored imena nosila odrednicu velika. Usput ju je nekako izgubila, ali je šarm i ljupkost sačuvala. Na severoistoku ravnog Banata, skoro na granici sa Rumunijom ušuškala se varošica zanosnog graditeljstva, umetničkog duha, srdačnih meštana, drugog najvremešnijeg stanovnika Srbije, i hrane od koje može da se pobenavi. Prestonica je bundeve. Zimi i utočište noćnim grabljivicama.

Zašto posetiti Kikindu?

1. Jer Kikinda je romantična varoš

Pitom i prijemčiv gradić, ne mnogo duge istorije, ali zanimljivog sadržaja. Srbi se doseljavaju sredinom XVIII veka, a nekoliko decenija kasnije Marija Terezija osniva Velikokikindski dištrikt i grad počinje da doživljava uspon. Zanimljivo je da su sve ulice pod pravim uglom. Tako je to kad Austrougari planiraju, sve mora da je pod konac, a i brinu da se slučajno ne zagube u nekom nepredviđenom sokačetu. Dugo se zvala Velika Kikinda, a posle Prvog svetskog rata pripaja se Srbiji i postaje samo Kikinda.

Tipično vojvođansko graditeljstvo ušoranih kućica, raznobojnih i uglavnom sređenih fasada sa pregršt detalja i ukrasa. Raskošna zdanja među kojima se posebno ističu Budišinova palata, biser neobaroknog stila, zgrada Opštinske uprave  i Drakslerova i Slanikina palata. Poneka zgrada, ali niske spratnosti da ne narušava skladnost. Šetalište je neobično podugačko, živo i solidno čisto. Kafići, restorani, drveće, klupice za odmor i čavrljanje, i skulpture od terakote, kao majušni muzej na otvorenom.

Diči se i jednom od najlepših ulica ne samo u Srbiji, već i u svetu. Nosi ime narodnog heroja Petra Drapšina. Duga oko dva kilometra obrasla je drvoredom iza kojih se promaljaju kuće, mahom porodične, živih i pastelnih boja i zanimljivih kapija. Stabla su zasađena krajem Drugog svetskog rata i danas ih je skoro 400. Listopadna su, te se tek u proleće razbujaju i stvaraju zeleni tunel. Tu je i stari drveni vodotoranj, koji sa visine uživa u čarobnom prizoru.

Oaza zelenila, park Blandaš koji je spomenik prirode, nalazi se nedaleko od centra i omiljeno je mesto za rekreaciju. Iako je jedan od retkih srpskih gradova bez reke, snašla se Kikinda. Staro jezero, ostatak nekadašnje reke Galacke i jedina prirodna vodena površina u gradiću, pretvorena je u odmorište i izletište. Trenutno se dodatno uređuje. Nekoliko kilometara od Kikinde nalazi se bogomolja Vodice, crkvica podignuta sredinom XIX veka, koja se smatra kultnim mestom. Za Kikindu se vezuje i najpoznatiji hunski vođa. Naime, veruje se da je Atila, poznat kao Bič Božji, koji je tokom prve polovine V veka harao ovim prostorima, sahranjen u kikindskom ataru. Da li baš tu ili negde već u Panoniji, nije još utvrđeno. Ali nije bitna Atilina večna kuća, već golemo blago sa kojim je, kaže legenda, pokopan. Prošlo je skoro 16 vekova, a blago pronađeno nije. Dovoljan izazov za sve srpske Indijane Džons.

Poznata je i kao prestonica tikve. Obično u septembru održavaju se Dani ludaje, kako meštani zovu bundevu. Takmiče se tada domaćini čija je ludaja duža i teža. Ma kolika god da je, kad se na nju popne pogledom se obgrli čitav grad. Tako Kikinđani zbijaju šale na račun svoje ravne zemlje. Inače, raspoložena, susretljiva i razgovorljiva gospoda.

2. Jer Kikinda je dom Kike

Jednog od dva srpska mamuta. Tačnije mamutice krštene po imenu grada gde je iskopana. Procenjena starost je oko pola miliona godina. Mlađa je od svoje srodnice Vike, nađene nedaleko od Viminacijuma. Dame se obično ne hvale krštenicom, ali biće da su u doba mamuta prilike bile sasvim drugačije.

Kopija Kike u prirodnoj veličini postavljena je u dvorištu Narodnog muzeja Kikinde, a skelet, gotovo čitav, na prvom spratu. Kika je otkrivena 1996. godine u glinokopu fabrike Toza Marković na dubini od 21 metra. Bila je visoka oko 4,7 i duga oko sedam metara, a teška oko sedam tona. Kljove su joj dužine 3,5 metra. Kakva grdosija! Prosečni životni vek mamuta je bio između 60 u 80 godina, a zanimljivo je da su tokom života zube menjali šest puta. Na šta su ih trošili ako su se hranili travom, lišćem i raznim žbunjem.

Iako je Kika proslavila Kikindu, gradski muzej se ima jošte čime pohvaliti. Smešten je u zgradi nekadašnje kurije, što na latinskom znači sudnica ili većnica, u kasnobaroknoj građevini, jednoj od najstarijih i najlepših. Postavka je prilično zanimljiva. Mogu se videti iskopine i otisak stopala iz doba neolita, ledara – sanduk za čuvanje hrane bez struje, kapa zlatara koju su mladoženje kupovali svojim izabranicama da ih propisno nakite za venčanje, maketa stare kuće lutrike potpuno građene od zemlje, i muzička kutija sa raznim melodijama, uglavnom simfonijama, koja se navijala na dve krune, te ponesite sitninu. Savremene slike izložene su u holu. Pod zemlju se ne zalazi, jer je tamo nekada bilo 40 tamnica. Danas su depoi.

Ispred muzeja, na šetalištu je fontana sa skulpturom Porodica. Pravo mesto da se uz istorijske istaknu i neprolazne vrednosti.

3. Jer u Kikindi zimuju sove

Kada hladnoća zapreti, Kikinda se pretvara u najveće urbano zimovalište sova utina na svetu. Dolepršaju odasvuda. Prija im ta kikindska klima. Moguće, jer snega nema…ne pamte, bar mlađi, kada su ih pahuljice obradovale. Utina je strogo zaštićena vrsta. Danju mirije u krošnji stabala, a noću lovi, uglavnom pacove i miševe. Korisna bića. A da bi nastavile svoju misiju, treba im sačuvtia staništa – drveće. I saditi nova. Ukazuju se na različitim mestima, pa i onim prometnim. Čini se da za ljude ne haju. Samo se šćućure na bezbednoj visini i odmaraju čekajući da se tama svije pa da se ustreme na prehranu. A verovanja u vezi sa sovama su različita. Pojedini smatraju da donose nesreću, a drugi da su simbol mudrosti i smirenosti. No, Kikinđani su se izgleda srodili sa ovim simpatičnim buljavim stvorenjima i lepo ih goste. Čak se u njuhovu čast u novembru održava naučno-zabavni događaj simpatičnog naziva Sovembar.

Danju ih je teško spaziti, ali nas već uveliko iskusni meštani upućuju. Gde je ispod drveta mnogo belih “flekica”, tu su zasigurno. Samo su se poput kameleona utopile sa krošnjom pa je potrebno promatrati pažljivo i strpljivo.

4. Jer Kikindska suvača je jedina u Srbiji

Jedinstveni je spomenik srpske arhitekture sa kraja XIX veka. Suvača je mlin na suvi pogon, sa velikim točkom koga su pokretali upregnuti konji. Mlelo se žito, ali i paprika i biber. A fino samleveno brašno iz kikindskih suvača pročulo se čak do bečkog dvora, priča veli. Od nekada hiljade suvača, u Evropi su ostale samo dve. Naša ne melje od 1945. godine. Danas je deo Narodnog muzeja Kikinde. Sve je sačuvano u izvornom obliku, samo konja nema. Kulturno je dobro. Za posetioce je otvorena od aprila do kraja oktobra.

5. Jer Atelje Terra je raj za umetničke duše

Dočekuju nas dva mala čupava lajavca iza gvozdene kapije. No, ispostaviće se da je to dobrodošlica i da su prilično druželjubivi i mazni. Atelje Terra smešten je u nekadašnjoj fabrici crepa fabrike Toza Marković. Prizor nestvaran. Stara industrijska građevina sa kraja XIX veka kao iz bauk filma, a sa obe strane na otvorenom postavljena vajarska ostvarenja u terakoti. Deo starog pogona je obnovljen i pretvoren u stvaralčki prostor, odgovarajuće opremljen. Ovde se svake godine sakupljaju umetnici iz celog sveta da svoje snove vajaju. Nalazi se na perifereiji je, ali je vredan posete. Posebno će uživati oni koji žele malo drugačiji doživljaj. Umetničko okruženje, pomalo divlje, ležerno i nesputano. A na drugom kraju grada, za one koji vole da razgledaju u sređenom prostoru, otvoren je pre nekoliko godina Muzej Terra, gde su predstavljena dela učesnika umetničkog simpozijuma. Trenutno ima oko 1.000 skulptura u tehnici terakote.

6. Jer kikindski potaž od bundeve je bez premca

Po preporuci obedujemo u restoranu Twenty, u pešačkoj zoni. Šta predstavlja dvadesetica ispisana na engleskom, nismo saznali. Unutrašnjost savremena, mešavina nespojivog, ali hrana uistinu domaćinska. Prvo pristižu vrući slani štapići iz pećnice, prave pravcate. A onda kikindski specijalitet – potaž od tikve. Kaša vrhunskog ukusa, sa tajnim dodacima, malčice pikantna. Mesnih ukusa je u izobilju. Biramo kreolski pileći batak u pacu sa kulenom, ribić u kajmaku, i krompir domaćinski sa začinima. U bogatoj ponudi su naravno ćuretina sa mlincima i dimljena pačetina sa šumskim voćem i svakakve druge đakonije. Pravo gurmansko iskustvo, uz veoma uslužno osoblje. Jedino su cene bliske prestoničkim, ali ovakva gozba vredi svake engleske funte. Ne napuštajte Kikindu bez da ste se zasladili pitom od bundeve, a ako joj sezona nije, nepogrešivi izbor je sutlijaš.

7. Jer na BS Kikinda plaćaš gorivo iz svog automobila

Nakon dobrog obedovanja, došao je trenutak da se, samo nakratko, oprostimo od ovog divnog mesta. Svraćamo na NIS Petrol benzinsku stanicu u Kikindi. Nakon uzbudljivog i ispunjenog dana, poslednje što smo želeli jeste da izađemo iz automobila i odemo do kase. Zato gorivo plaćamo putem Drive.Go aplikacije, u samo tri klika i iz udobnosti auta. Sve smo to uradili brzo, jednostavno, sigurno i, nakon toga, nastavili put do Beograda.

Share:

Možda te dodatno interesuje:

Drive.Go

Drive.Go mobilna aplikacija je prva aplikacija u Srbiji koja ti pruža mogućnost plaćanja goriva na točionom mestu, brzo, jednostavno i sigurno, bez odlaska na kasu.

Saznaj više

Online besplatno učlanjenje

Učlani se online i potpuno besplatno u program lojalnosti broj 1 za vozače u Srbiji putem „Sa nama na putu” aplikacije i uživaj u svim specijalnim popustima koji te očekuju!

Saznaj više
Početna / Archive by category "Popular" (Page 3)

Pregršt razloga da putujete Srbijom i u 2022.

Srbija – na ušću svetova i kultura, na raskršću naroda i vera. U kovitlacu mraznog severca i vrelog juga, na poprištu nepomirljivosti Zapada i Istoka. Gde se istorija računa od iskona, bojevi odavno ne broje, a duhovnost svedoči dičnim svetinjama. Gde vrelo ne zna kud voda otiče, voćnjak koji plod nedri, niti tlo šta podno njega tavori. Ravničarska i gorštačka. Gde gradovi u budućnost hrle, dok seljak ponegde još ognjište žari, a domaćin namernika, bez da mu misli zna, domu prima. Savremena i tradicionalna. Da je tuđa ne bi valjalo. A da jeste, vrednovali bismo je više.

1. Jer priroda Srbije je bogomdana

Mnogim strancima usta su puna hvale za prirodne krasote naše domovine. Da je bogomdana opis je naše poznanice Nemice, koja je proputovala svet. Donele je jednom vode Dunava, a Srbija je omađijala te joj se rado vraća. Često se čini da je ljudima preko „grane“ Srbija lepša nego njenim žiteljima. Da li je i strancima, kao i nama, trava uvek zelenija u komšijskom dvorištu, ili pak istinu zbore.

VIDEO

Pregršt razloga da putujete Srbijom i u 2022.

Jer Pešter je bajka prirode

Za mnoge je tek srpski Sibir, tamo negde bogu iza nogu, gde veju veliki snegovi i nemilosrdno mrzne. Uistinu, sadržaja na najvećoj visoravni Balkana udomljenoj međ’ sedam planina i gora nema, ali je priroda kao da ju je Bog za sebe stvarao. I prizvao sebi krda ovaca, kravica i konja da se baškare prostranim suvatima. U miru. Nestvarna pitomina i skladni suživot sa prirodom, često odviše surovom, malobrojnog stanovništva. Srdačni, gostoljubivi, nasmejani. Obraduju se svakoj duši koja odnekud naiđe. Pešter treba doživeti dušom i to pre nego i na njega nasrnu mešalice i bageri.

Jer Uvac je srpski Kolorado

Tako ga zovu pojedini meštani. Nismo posetili Veliki kanjon, ali prema raspoloživim fotografijama i video zapisima poređenje je nepravedno prema izuzetnostima Uvca. Nije baš sve američko bolje i lepše od srpskog, možda je samo veće. Naša klisura diči se zadivljujućim ukrštenim meandrima, bujnim zelenim okolišem, smaragdnom vodom u koju se bezbrižno leti uranja, i Ledenom pećinom bogatom nakitom. Pride i svojim nebeskim stražarima beloglavim supovima koji su se udomili u strmim uvačkim liticama u jednoj od najvećih kolonija u Evropi. Gorostasi moćnih krila i savršenog leta. I vidikovcima sa kojih se pruža pogled koji se ne da dočarati rečima. Nije Uvac nikakva verzija Kolorada, već jedinstveni srpski dragulj. Dugo je čamio u nepoznanosti, a onda ga je neko „otkrio” i sasvim zasluženo je postao jedan od najprepoznatljivijih pejzaža Srbije. Kad je Uvac uspevao godinama, biće da se još poneki sličan biser negde pritajio.

Jer Đerdap je remek-delo Dunava

Nisu sve podunavske zemlje imale sreću da im plava reka bude golema i silna. Ali Srbija jeste, dobrim delom. Kod Golubačkog grada više sliči morskim vodama. Opustio se i razmahao, ali ne zadugo. U susretu sa masivnim planinama uteran je u najveću klisuru probojnicu Evrope, duž više od 100 kilometara, do utvrđenja Diana kod Kladova. U Đerdapskoj klisuri, Dunav dele Srbija i Rumunija. Izvajala je moćna reka uz pomoć stena bajkovite krajolike. Izdašnija je štogod bila prema desnoj, srpskoj obali. U svojoj borbi sa liticama umalo je izgubio čast u tesnacu Malom Kazanu gde je sateran u svega 150 metara širine, pa se obrušio na dno i usekao do 90 metara u dubinu. Čitav tok kroz Gvozdenu kapiju, kako stranci zovu Đerdap, obiluje gustom vegetacijom, prelepim prizorima, duhom starih kultura, i ostacima ranih civilizacija. Da je Štraus kojim slučajem doživeo Đerdap, verujemo da bi svoj čuveni valcer nazvao „Na neukrotivom plavom Dunavu”.

2. Jer prošlost srpskog tla je zagonetna

Hodili su ovom zemljom skoro pa svi koji su se ikad obreli na tlu Stare dame. Tek pojedini mirno živeli, uglavnom napadali, porobljavali, zulumćarili, rušili, palili, ali i gradili. Ostavili su za sobom nemerljivo i raznoliko kulturno i arhitektonsko blago. Ponešto je otkriveno, ponešto nije.  Svakako su svedočanstva važnosti i privlačnosti ovog prostora.

Jer Lepenski Vir je kolevka Evrope

Naseobina na desnoj obali Dunava, u Đerdapskoj klisuri, začeta je oko 9.500 p.n.e, prema zvaničnim podacima oko 3.000 godina kasnije. Nisu Lepenci slučajno odabrali ovaj krajolik, između vode bogate ribom i strmih stena koje su ih štitile od vetra. Kuće su postavljali prema istoku da ih već zorom sunce ogreje. Pametni, ali i zdravi su bili. Riba im je bila glavna prehrana. Iz lovačko-ribolovačko-sakupljačke zajednice prešli su na ratarastvo i stočarstvo. Tako se stanovništvo uvećavalo, a prostor postajao tešnji, što je dovelo do seoba. Kuda su se Lepenci dalje uputili, nije poznato.

Naseobina koja je zapanjila svet otkrivena je tokom istraživanja koja su vršena pre izgradnje HE Đerdap. Što je tada nađeno, nađeno je. Ako šta nije, ostaće neotkriveno, u Dunavu. Iskopine su izložene u Centru za posetioce Lepenski Vir. Izuzetna savremena postavka. Uz Vinču, Lepenski Vir je najvažnije arheološko nalazište u Srbiji. No, dele istu sudbinu. Oba su nedovoljno proslavljena, a njihov značaj delimično osporavan.

Jer Viminacijum je balkanska Pompeja

Više hiljada godina posle Lepanaca, opet tu negde oko Dunava, nedaleko od Kostolca, dođoše nam u posetu Rimljani. Biće da im se mnogo svidelo, jer gostovanje potraja…više stoleća. Prvobitno su izgradili vojno uporište, ali uvidevši plodnost zemljišta, bogatstvo rudama i važnost vodenih puteva razviše naselje, koje postade prestonica provincije Gornja Mezija i važan trgovački, zanatski, pa i medicinski grad. Sredinom V veka je opljačkan i uništen i tako pod zemljom ostade zaboravljen, poput Pompeje. Ali, iskopaše ga arheolozi. Danas se mogu videti mauzolej, grobnice, rimska ulica, terme sa podnim grejanjem, i amfiteatar koji je dograđen. Kao da ste seli u vremepolov i vratili dve hiljada godina u prošlosti. Još samo da odnekud vaskrsne gladijator ili stari Rimljanin u oklopu i togi. Za Viminacijum se nadaleko zna. Pošteno govoreći, zasluženo. Sjajno osmišljen turistički centar bogatog istorijskog, kulturnog, zabavnog, i sportskog sadržaja. Posebnu čar daje mu mamutica Vika, bez sumnje najstariji stanovnik ovih prostora.

Jer Caričin grad je jedinstvena vizantijska zaostavština

Gospodarili su ovim prostorima i vladari Istočnog rimskog carstva. Jedan od najvećih, car Justinijan I, koji je po pojedinim izvorima rođen na srpskom tlu, odluči da podno Radan planine izgradi budući prestoni grad i arhiepiskopsko sedište Ilirika. A kako ga je prema predanju namenio svojoj zabranjenoj ljubavi, plesačici Teodori, nazvan je Caričin grad. Izgrađen u prvoj polovini VI veka bio je veliki i skupoceno opremljen, opasan bedemima sa kulama i vodenim rovom. Unutar utvrđenja bile su popločane ulice, terme, crkve, bazilike, stambena zdanja, saborna crkva, episkopska palata, i trg za javni život. Obiluje raznobojnim podnim mozaicima koji se daju videti samo na propratnim panoima. Nije bio dugovečan, ni stoleće nije dočekao kada ga pod najezdom slovenskih plemena stanovnici napustiše.

Podseća na atinski Akropolj, na nižem je brdu, ali prostraniji i neuporedivo raskošniji. Jedinstveno nalazište na prostoru Balkana. Skrajnuto i zapušteno. Prijava za upis na listu Svetske kulturne baštine organizacije UNESKO podneta je daleke 2010. godine. Neko je prepoznao vrednost Justinijanove zadužbine, ali tu se stalo.

3. Jer na srpskim planinama „nema zime”

Slaninica, pršut, kajmak, i ljuta domaća provereno deluju protiv hladnoće. A njih je na svim srpskim planinama u izobilju. Te uz toplu odeću, za iskusne zimoljupce nema zime. Snega obično bude koliko treba, a ponekad kad se odobrovolji zna da zatrpa i puteve zaveje.

Jer Kop je top

Skijaški je krov Srbije. Ljubiteljima zimskih sportova nudi oko 65 kilometara staza i puteva za alpsko i nordijsko skijanje, moderne povezane ski liftove i žičare kojima se krstari s jednog na drugi kraj skijališta, uvek utabane i sređene staze, skoro sve pokrivene sistemima za veštačko osnežavanje i odlično obeležene, i noćno skijanje pod reflektorima za one nikad umorne. Adrenalinci mogu da iznajme motorne sanke po zatvaranju staza i voze se taksi tabačem. Kopaonik je znan i kao srpski Davos, što zbog poslovne elite koja se u martu okuplja na Ekonomskom forumu, što zbog cena u pojedinim mondenskim ugostiteljskim i smeštajnim objektima.

I dok kiseonik još uvek krepi na sve strane, novi kvadrati nemilice niču, a prostora za bezbedno skijanje i bordovanje sve je manje. U jeku sezone, Kopaonik se pretvara u poveći grad gde je bitka za parking i mesto u kafićima jedna od svakodnevnih akrobacija. U sezoni 2021. puštena je i gondola iz Brzeće, koja svakako smanjuje broj vozila u centru, ali uvećava broj skijaša i bordera. Zato, kacigu na glavu, par očiju na leđa i obazrivo.

Kopaonik je mnogo više od skijaškog centra. Nacionalni je park izuzetnih prirodnih odlika. Treba ga posetiti leti kada je suv, mirniji i razbujan, istražiti njegova bogatstva i doživeti čari divljine.

Jer Zlatibor nudi odličnu razonodu

Pročuo se po vanrednom kajmaku i pršutu, ali i kao vazdušna banja. U međuvremenu se razvio i u skijalište sa nekoliko liftova i ozbiljnijih staza. Poput Kopaonika i Zlatibor je prilično urbanizovan i prenaseljen. To je cena popularnosti, ali zahvaljujući istoj živi tokom cele godine. Nudi raznolike sadržaje za zabavu i razonodu, mogućnosti za treniranje, rekreaciju, i adrenalinske sportove. Leti i za kupanje. Tada se preko pašnjaka da odlutati duboko u šume i skoknuti do jedinstvenog muzeja na otvorenom Sirogojno. Tu se čuva nasleđe, stari zanati i veštine u još uvek netaknutoj prirodi.

Jer Stara planina je zimski porodični raj

Opuštenija, mirnija i pristupačnijih cena od druge dve planinske lepotice. Prigodna i za početnike i one umešnije na daskama koje radost znače. Najviše je prilagođena porodicama sa malom decom. Sve se odvija u centru, na početku gondole, te ih je lako držati na oku, dok ne proskijaju i otisnu se na vrhove. Problem može biti udaljenost smeštaja od skijališta. Ukoliko ne možete priuštiti hotel, konak se traži u privatnim kućama koje su udaljene nekoliko kilometara, te se mora vozilom svako jutro. Nema ni bogatog noćnog provoda, osim boemisanja u kafanama. Ali mnogima tako i odgovara. Ne propustite nikako da probate kraljicu kobasica, peglanu, i belmuž, mladi beli sir umešan sa brašnom. Nekada je čuvao snagu pastira čitav dan, poslužiće i vama.

A kada se otope snegovi Stara je, njeni dobri poznavaoci tvrde, magična. Vodopadi, izvori, rečice, pećine, pešačke staze preko brda i livada. Zvana i Balkan, Stara planina je duhom večno mlada.

4. Jer versko nasleđe Srbije je osobito

Teško da ima kutka u Srbiji bez hrama, manastira, crkve, ili kapelice. Srednjevekovni srpski vladari bili su veliki zadužbinari, pa nam u amanet ostaviše ne samo duhovno, već i umetničko i građevinsko nasleđe. Svetinje su bile i središta kulture, obrazovanja i pismenosti i delile sudbinu naroda, pa su često bile utočišta hajducima i rodoljubima.

Jer Studenica je rodonačelna svetinja

Nije prvenac Nemanjića, ali je grobna crkva Stefana Nemanje, rodonačelnika loze. Bogorodičina crkva građena je krajem XII veka. Čuva sarkofag sa moštima Nemanje. Čuvena je po svojim freskama, od kojih je najpoznatije Raspeće Isusa Hrista, poznato i kao Studeničko raspeće, jedno od najlepših dela vizantijske umetnosti XIII veka. Nekada se u okviru duhovnog utvrđenja nalazilo 14 crkava. Danas ih je pored Bogorodičine još dve – Kraljeva, zadužbina kralja Milutina, i Nikoljača, posvećena Svetom Nikoli, najmanja i najjednostavnija kojoj posetioci nemaju pristup. U njoj je Sveti Sava napisao Studenički tipik, prema kom je Studenica određena kao slobodna od crkvenih i svetovnih vlasti. Zbog izuzetnosti svojih fresaka i vajarskih ostvarenja Studenica je upisana na listu Svetske kulturne baštine organizacije UNESKO 1986. godine.

Posebnost Studenice je svepristuna. Poklonici je upijaju očima i dušom nečujno, bojažljivo, skoro strahopoštovanjem. Svesni veličanstvenosti prve među jednakima.

Jer Mileševa je dom Belog anđela

Najlepšeg umetničkog ostvarenja srednjeg veka, smatraju mnogi. Živopisan je u ranom XIII veku. Preživeo je i tursko haranje. Narod ga je svojom visprenošću sačuvao. Freska neprolazne lepote, vrhunskog umetničkog izraza i duboke duhovne poruke. Proslavila je Mileševu širom sveta. No i bez svog najdragocenijeg anđela, manastir na obalama žuborne Mileševke, u narodu se smatra jednom od najsvetijih hramova. Svojevremeno je zvana manastir Svetog Save koji je voleo tu boraviti. Po njegovom upokojenju čuvala je mošti prvog srpskog arhiepiskopa sve do kraja XVI veka kada su ih Turci oteli i odneli na spaljenje u Beograd. Zadužbina je kralja Vladislava, unuka Stefana Nemanje. Diči se i najvećim zvonom u Srbiji, darom ruskog naroda, i riznicom, koja među mnogim relikvijama baštini žezlo Svetog Save, dokaz autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve.

Unutar belih zidina Mileševe uvek je životno, bližnje i bezbrižno. Radost i nada koju svakoj duši koja kroči unutra podari Beli anđeo.

Jer Manasija je viteški hram

Vrhunsko ostvarenje srpskog graditeljstva kasnog srednjeg veka. Gorostasno, moćno utvrđenje, opasano debelim, visokim odbrambenim zidovima sa 11 kula, i dodatnim spoljašnjim zaštitinim zidom. Unutar tvrđave je Crkva Svete Trojice, biser moravske škole. Manasiju je u ranim godinama XV veka u blizini današnjeg Despotovca uzdigao sin kneza Lazara, despot Stefan Lazarević. Vitez nad vitezovima. Junak, zadužbinar, književnik, i pesnik. Kako je bio vešt ne samo mačem, nego i perom, ali i obrazovan, u svojoj zadužbini okupljao je pisce, monahe, prevodioce, i prepisivače koji su ukrašavli rukopise i knjige. Tako je nastala poznata Resavska škola. Manastir, zvan i Resava, bio je centar duhovnosti i prosvećenosti tokom nekoliko narednih vekova.

Iako je sačuvana tek trećina izvornih živopisa, spadaju u vrhunske domete srednjevekovnog slikarstva. Najpoznatiji su kompozicija koja oslikava despota Stefana, 12 svetih ratnika prikazanih u pokretu i lik arhanđela Mihaila, za koji je vezano zanimljivo narodno predanje. Rušena, pustošena i harana nebrojeno puta. Ali i obnavljana. Danas, omeđena gustim zelenilom i šumom podseća na tajanstveni zamak iz bajke. Poslednjih nekoliko godina domaćin je međunarodnom viteškom festivalu Despot Stefan Lazarević. U slavu junaštva i onoga što se ne da kupiti – časti i obraza.

5. Jer jezera Srbije mogu more da zamene

Nema ni Srbija sve. Nije joj se dalo da izađe na slanu vodu, bar ne u novije doba.  Ali dala je sve od sebe da taj nedostatak nadomesti svojim planinskim i ravničarskim jezerima.

Jer Vlasina je kutak za zaljubljenike u prirodu 

Nekada golema močvara, danas predeo izuzetnih odlika, raznovrsnog biljnog i životinjskog sveta. Drugo je najveće jezero u Srbiji, ali najviše, na 1.200 metara nadmorske visine. Voda kristalno čista, ali prilično prohladna. Ne da se ugrejati ni leti. Jedinstvena je po plutajućim ostrvima, kojih je danas desetak. Odmaraju nasukana dok ih snažni planinski vetrovi ne rasplove. Posećuju je uglavnom istinski ljubitelji prirode, jer drugih sadržaja jedva da ima. No, skoro sve što priroda pružiti može, ovde je darivala.

Jer Palić je dika Vojvodine

Poznatiji je kao uređeno i prijemčivo izletište bogatog sadržaja, no kao kupalište. Iako ima dugu uređenu plažu, mnogima se ne da smočiti. Kao domaćin Olimpijskih igara i to 16 godina pre održavanja prvih zvaničnih modernih, neguje sportski duh i danas. Voze se bicikli, rikše i roleri i džogira na obali, a vodom se krstari kajakom ili pedalinama. Zeleni, cvetni parkovi, zanimljiva arhitektura i kafići i čarde koje nude raznovrsne vojvođanske đakonije. Za najmlađe otvara vrata svog malog zoološkog vrta, tačnije safarija gde se stanovnici slobodno šetkaju. U okolini je nekoliko poznatih salaša i ergela, i Subotica, raskošne arhitekture.

Jer Srebrno jezero neguje morski duh

Voda nije srebrnkasta, ali tako svetluca u smiraj dana. A narod voli da zlati i srebrni svoja dobra, te tako pregrađeni rukavac Dunava dobi ime. Duž obale su travnata i šljunkovita plaža, a ima i betonskih sunčališta. Izgrađen je i bazen za skakanje i najtrofejniji sprski sport, vaterpolo. A šetalište je prava riva, šareniša svakojakog. I kafići nazvani po luksuznim evropskim letovalištima. Mališani uživaju u akva parku i na igralištima, a za sportiste su obezbeđeni raznorazni tereni i mini golf. Osim hotelskog i privatnog smeštaja na Srebrnom jezeru se može kampovati u prikolici ili pod šatorom i usidriti u marini sopstvenim plovilom. Odatle vozi brod na tročasovno krstarenje Dunavom. Potpuno novi doživljaj plave reke.

6. Jer gradovi Srbije imaju burnu prošlost

Prema mnogima prošlost je bila surova, a sadašnjost nepravedna. Veći ili manji, stariji ili mlađi, svaki je dao doprinos slobodi i razvoju i iznedrio bar jednu znamenitu glavu. I svaki krije bar jednu tajnu ili svojstvenu dragocenost.

Jer Vršac je poetična vinska varoš

Grad vina, velikana i skladnog života raznih nacionalnih zajednica, kultura i veroispovesti. Nesvakidašnje bogatstvo. Čist. Ljupkih, očuvanih velelepnih zdanja, među kojima se posebno ističe Vladičanski dvor Banatske eparhije. Bogatog verskog nasleđa. Gradom dominira rimokatolička crkva Svetog Gerharda, impozantna neogotska bogomolјa. Gradski park, urađen po uzoru na francuske i engleske vrtove, svojevrsna je botanička bašta. Dom je Vazduhoplovnoj akademiji. Osim po ocu srpske drame Jovanu Steriji Popoviću, slikaru Paji Jovanoviću i pesniku Vasku Popi, najčuveniji je po svom izdašnom vinogorju. Vino se ovde pije još od doba Dačana. Tradicija vredna dubokog naklona.

Вршац DonŽon kula

Jer Kruševac je Lazarev grad

Doveka će ostati vezan za skoro mitskog srpskog cara Lazara i sudbonosni „Kosovski boj”. Za vreme svoje vladavine u njemu je stolovao. U utvrđenju na brežuljku, od kojeg je malo šta ostalo. Odatle je ratnike poveo na Gazimestan. Iz crkve Lazarice, lepotice moravske škole, gde se junaci pričestiše. Milić od Mačve mu je poklonio više od 120 svojih slika koje su izložene u njegovom legatu. Ima jedinstvenu turističku atrakciju, Park minijatura na Bagdali. Oblika je Srbije u kojoj su smeštene makete najvećih pravoslavnih hramova. Izrodio je velikane srpskog glumišta – Čkalju, Taška Načića i Radmilu Savićević. Mnogo je stradao kroz istoriju pa je spomenika palima i pogubljenima na svakom koraku. Nekada carska prestonica, danas grad koji zavređuje poštovanje.

Jer Novi Sad je grad kulture

I zvanično. Proglašen je evropskom prestonicom kulture 2022. godine. Potvrda nadimka koji odavno ponosito nosi, Srpska Atina. Od samog osnivanja pažnju pridaje duhovnom i kulturnom životu. Najvažnija ustanova je Matica srpska, koja se iz Budimpešte doselila 1864. godine. Neguje i kulturnu i versku raznolikost koja se izražava zanosnim starinskim zdanjima. U srcu grada ističu se rimokatolička Crkva imena Marijinog, Gradska kuća i Vladičanski dvor Eparhije bačke. Posebnu čar centru daju mnogobrojni bočni sokačići u kojima se da svašta naći. Fasade sređene, ulice čiste. Na ponos Novosađanima. Iskoristio je i blagodeti Dunava. Sredio je plažu Štrand, vikend naselja Ribarsko ostrvo i Kamenjar i podugačko šetalište uz levu obalu. A prekoputa, desnu krasi Petrovaradin, možda i zaštitini znak Novog Sada. Jedan od najbolje očuvanih bastiona u ovom delu Evrope, građen je skoro stoleće, od kraja XVII do kraja XVIII veka.

Preko mosta u Sremskoj Kamenici je Zmajev muzej. Treba ga posetiti. A trebalo bi se i ugledati na čika Jovu. Posvećivao se najmlađima, jednako pristupao bogatima i sirotinji, sadio drveće i iskreno voleo svoju domovinu.

7. Jer gdegod da krenete mi vas čekamo nasmejani

Lepota Srbije ima toliko da nikada nije pitanje „Gde krenuti?”, već kojim redosledom sve te bisere obići? Svako treba da otkrije Srbiju na svoj način, onako kako ga put vodi.

A kada vas jednom put povede, dobro je znati da su na tom putu uvek negde NIS Petrol ili Gazprom benzinske stanice. Sa više od 300 lokacija pokrivaju Srbiju i predstavljaju mrežu vrhunskih ponuda. Bilo da je reč o kafi, ukusnim burgerima, grickalicama, osveženju, gorivu svetske klase, ili tehnološkim inovacijama, svaka potreba će biti ispunjena.

Možete uživati natenane, a možete i samo natočiti gorivo uz Drive.Go aplikaciju i zbrisati dalje, bez potrebe da izlazite iz kola. Bonus poene svakako dobijate ukoliko ste članovi programa lojalnosti „Sa nama na putu”.

Share:

Možda te dodatno interesuje:

Sa nama na putu program lojalnosti

Učlani se online i besplatno u najveći program lojalnosti za vozače u Srbiji! Svi članovi koji se registruju u periodu do 31. 12. mogu kupiti G-Drive zimski auto glass za samo 1 RSD. Redovni popusti su: do 5,5 din/l goriva i 20% na vrhunsku italijansku Drive Cafe kafu na NIS Petrol i Gazprom benzinskim stanicama!

Saznajte više

Predah uz vrhunsku šoljicu kafe i Drive Cafe proizvode

Prazničnu idilu i predah od putovanja upotpunite u najvećem coffee shopu u Srbiji - i to na više od 300 lokacija! Gde god da se zaputite ove zime, Drive Cafe vam pruža priliku da uživate u savršenom ukusu italijanske kafe i drugim toplim napicima, kao i vrhunskoj hrani.

Saznajte više
Početna / Archive by category "Popular" (Page 3)

8 razloga da posetite Novi Sad

Od ravnice mirne Bačke, preko voda silovitog Dunava, sve do brdovitih obronaka Fruške gore u Sremu protegao se grad. Mlađan, no bogatog kulturnog nasleđa i nesvakidašnje starinske raskoši. Iz Beograda najbrže se stiže Evropskim putem E-75, no biramo malo duži, ali zanimljiviji i oku prijatniji put kroz Frušku goru i Sremsku Kamenicu i preko mosta Slobode ulazimo u vojvođansku prestonicu.

Zašto posetiti Novi Sad?

1. Jer Novi Sad je srpska Atina

Prvi put se pominje 1694, dve godine posle početka izgradnje Petrovaradinske tvrđave, kada naspram utvrđenja, na levoj obali Dunava nastaje naselje vojnika, zanatlija i trgovaca, nazvano Racko (Srpsko) selo, kasnije Petrovaradinski šanac. Status slobodnog kraljevskog grada pod imenom Novi Sad dobija preko novčanog otkupa od carice Marije Terezije 1748. godine. Uništen je tokom Revolucije 1848/49, ali ga njegovi verni stanovnici obnavljaju. Ubrzo doživljava kulturni procvat i dobija nadimak Srpska Atina, kojim se upoređuje sa grčkom Atinom,  kulturnim i naučnim centrom antičkog sveta. Srbiji, tačnije tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca pripaja se po okončanju Velikog rata, a posle Drugog, naglo raste i razvija se na sve strane.

VIDEO

8 razloga da posetite Novi Sad

Od samog osnivanja neguje kulturnu i versku raznolikost i pažnju pridaje duhovnom i kulturnom životu. Gradio je crkve, škole i gimnazije, čitaonice, i pozorišta. Neprikosnoveni kulturni pečat daruje mu Matica srpska, preseljenjem 1864. godine iz Budimpešte, gde je osnovana četrdesetak godina ranije. Danas se diči i Bibliotekom i Galerijom Matice srpske, Muzejem Vojvodine, Muzejem grada Novog Sada, Muzejem savremene umetnosti Vojvodine, i Spomen-zbirkom Pavla Beljanskog . U kulturu je početkom XX veka prste umešala i nauka kada su njegovi stanovnici bili Mileva Marić i njen čuveniji suprug Albert Ajnštajn.

Izrastao je u moderan, prijemčiv grad širokih bulevara, velelepnih starinskih i modernih zdanja i raznovrsne ponude. Poznat je po Štrandu, najlepšoj plaži na Dunavu, Futoškoj pijaci, sportskim objektima i vikend naseljima Ribarsko ostrvo i Kamenjar sa čardama i smeštajnim objektima. U okolini je mnogo vinarija i salaša.

Srpska Atina, bez sumnje. Prepoznala je to i probirljiva Evropa proglasivši ga svojom prestonicom kulture 2022. godine. Titule će biti dostojan, sigurni smo.

2. Jer srce grada neguje starinski duh

Vreme kao da je stalo na centralnom Trgu slobode. Svojom lepotom, veličinom i šarenim tornjem, višim od 70 metara, nameće se rimokatolička Crkva imena Marijinog. Preko puta je Gradska kuća, velelepno zdanje izdignuto krajem XIX veka, koje je spomenik kulture od izuzetnog značaja. Između je monumentalni spomenik Svetozaru Miletiću, jednom od najuticajnijih političara XIX veka i nekadašnjem gradonačelniku, rad Ivana Meštrovića. Bočno se šepuri zgrada sedišta Vojvođanske banke, a preko puta se proteže Hotel Vojvodina i dalje Tanurdžićeva palata iz 30-tih godina prošlog veka, jednostavna, bez ukrasnih elemenata, koja malo odudara od raskošnog okruženja.

3. Jer centar grada je bajkoviti lavirint

Od trga se nastavlja Ulica Zmaj Jovina. Široka, životna, prepuna uređenih bašti i bočnih sokačića. Stižemo do spomenika čika Jovi Zmaju ispred Vladičanskog dvora Eparhije bаčke Srpske pravoslavne crkve, upečatljive građevine u eklektičkom stilu, snažnih dekorativnih elemenata. Nastavljamo ka Dunavskoj, jednoj od  najstarijih ulica Novog Sada. Uža, zbijenih jednospratnica i mreže pasaža u kojima se skrivaju prodavničice, restorančići, radionice…moglo bi se njima lutati satima. U ulici su Gradska biblioteka, koja gleda na najstariju kuću, podignutu u prvim decenijama XVIII veka, kuća u kojoj je živeo Svetozar Miletić, Zbirka strane umetnosti, i dalje muzejski objekti.

Još je nekoliko zdanja koja se ne smeju propustiti – Novosadska Sinagoga, jedna od najvećih u regionu, sa zgradama Jevrejske škole i Jevrejske opštine, prelep  kompleks u stilu secesije, zgrada Centralnog kreditnog zavoda, bogate dekoracije sa kraja XIX veka, najznačajniji pravoslavni hram u gradu, Saborna crkva Svetog Đorđa, i zgrada Gimnazije Jovan Jovanović Zmaj, u duhu eklekticizma.

Srce grada je nesvakidašnje skladna celina, bez nebodera, staklenaca i arhitektonskih novotarija. Usnulo u nekom baršunastom, romantično dopadljivom dobu. Živo, a nenametljivo. Čisto, gotovo besprekorno, dobrodržećih fasada, bez grafita, sređeno. Tako se voli svoj grad. Svaka čast, Novosađani!

4. Jer Dunavski park je spomenik prirode

Slovi za najlepši, ali je omalen. Nalazi se na kraju prvog dela Dunavske ulice. Krase ga skulptura Nimfe, spomenik pesniku i slikaru Đuri Jakšiću i biste pesnika Branka Radičevića i Mike Antića, kao i veštačko jezerce kojim plovi nekoliko patkica. Imaju i kućerak na ostrvcetu da se šćućure. Biljni svet je vrlo raznovrstan – breze, srebrne lipe, divlji kestenovi, čempresi… Mogla bi biti još koja zelena površina u samom centru, ali ima ih u blizini koji su vredni posete – Limanski i Futoški park i Kamenički na desnoj, sremskoj obali Dunava.

5. Jer zaveštanje Čika Jove Zmaja nije samo knjiga

Posvećen je jednom od najznačajnijih srpskih romantičara i liričara, Jovanu Jovanoviću. Nadaleko je poznat kao Zmaj. Ni od Noćaja, niti od Avale. Samo Zmaj. Zaradio ga je svojom omaškom. Kako je bio veliki zagovornik srpskog ujedinjenja, pored svog imena je dopisivao datum održavanja za Vojvodinu izuzetno važne Majske skupštine – 3. maj 1848. godine. Jednom, verovatno u žurbi, izostavi tačku iza broja 3 i tako ga prozvaše Zmaj. Nadimak mu se toliko svideo da je kasnije pokrenuo i istoimeni satirčni časopis. Za dečicu je čika Jova. Prvi je od svih srpskih pesnika koji je samo njima podario riznicu stihova.

Muzej se nalazi u Sremskoj Kamenici, na desnoj obali Dunava, nedaleko od Novog Sada. Smešten je u porodičnoj kući, letnjikovcu gde je pesnik proveo poslednje godine života. Kako je i mališane kroz rime učio i sam je u dvorištu svom našao zgodno mesto i zasadio dve kruške. Jedna rađa i danas.

Stalnu postavku, priređenu u pet prostorija, čine lični predmeti, dokumenta, knjige, privatne beleške i prepiske, dela objavljena nakon pesnikove smrti, slike, izdanja časopisa i listova koje je štampao – Zmaj, Starmali i Neven, i lekarski instrumenti.  Po zanimanju je bio lekar. Izložena je i njegova Lečnička objava iz 1870. godine u kojoj ističe da najbogatije i sirotinju prima u iste sate i da svima pristupa “istom gotovošću” bez obzira na “nagradu”. Takav lekar mora biti. I crtao je. Prava umetnička duša. Uglavnom prijatelje i poznanike. Ali i prvi srpski strip. Pojedina crtačka dostignuća su izložena.

Preminuo je i sahranjen je u Kamenici. Prema nezvaničnim podacima, na večni počinak ispratilo ga je oko 15.000 ljudi.

Muzej je osnovan 1933. godine povodom stogodišnjice pesnikovog rođenja. Danas je u sastavu Muzeja grada Novog Sada. Zanimljiva, romantična postavka.

6. Jer kej uz Dunav je šetalište za užitak

Eh taj Dunav. Nesebično daruje posebne lepote gradovima kojima se posrećilo da na njegovim obalama izrastu. Zna katkad i zla naneti, ali mu se sve uvek sve oprosti. Novi Sad je umeo da iskoristi svoj dunavski dar. Pored pešačke i biciklističe staze može se poigrati na sportskim terenima za mali fudbal, košarku i tenis, boćati, i vežbati u teretanama na otvorenom. Tu je i spomenik Žrtvama Racije, u sećanje na više hiljada streljanih Srba, Jevreja i Roma krajem januara 1942. godine. Predstavljen je bronzanom kompozicijom Porodica i 78 bronzanih ploča sa informacijama o zločinu i imenima žrtava.

Još nije utvrđeno da li je Dunav teže preplivati ili premostiti. Uspeo je Novi Sad tri mosta da izgradi, ali su sva tri nemilosrdeno srušena u NATO bombardovanju 1999. No, izgrađeni su novi. Sva tri. Da dunavski krajolik učine još čudesnijim. U vodama ostadoše stubovi mosta Franje Josife, tek da svedoče burnoj prošlosti.

7. Jer Petrovaradin je Gibraltar na Dunavu

Tako svoju utvrdu veličaju Novosađani. Ne čudi, jer upravo njoj duguju nastanak i uspon. Na putu ka Petrovaradinskoj tvrđavi, prolazimo kroz Beogradsku kapiju. Tuda je promarširala i srpska vojska donoseći slobodu Vojvodini u Prvom svetskom ratu. Od kapije se ukazuje bajkovito mestašce. Podgrađe, ili Suburbium. Građen je kada i tvrđava od 1692. dо 1780. godine. Đava, kako joj Novosađani tepaju, je među najbolje očuvanim bastionima u ovom delu Evrope, odličnog geostrateškog položaja. Poprilično velika, prostire se na više od 100 hektara, omeđena bedemima dugih više od pet kilometara. Glavno sastajalište je plato sa koga puca pogled na Dunav i bački deo grada i gde se uzdiže  jedan od simbola grada, toranj sa satom, mada netačnim. Ograda okovana stotinama katanaca zaljubljenih koji baš ovde zaključaše svoju ljubav. Među sаčuvаnim objektima su Oficirski pаviljon, Leopoldovа bаrutаnа, Arsenаl, Dugа i Jednostаvnа kаsаrnа, i Veliki rаtni bunаr.

U okviru tvrđave su Hotel Leopold I, odeljenje Muzeja grada Novog Sada, umetničke galerije, radionice, prodavničice, i kafići.

Jedinstvena atrakcija su podzemne vojne galerije na četiri nivoa, splet komunikаciono-odbrаmbenih koridora dužine 16 kilometаrа, od koji je za posetioce dostupan tek kilometer sa puškаrnicаmа i minskim sistemimа. Kako  tvrđava nikada nije bila osvojena, u njoj su članovi Habzburške monarhije čuvali dragocenosti.

Unutar zidina održava se i muzički festival EXIT, koji je izrastao u jedan od najvećih i najposećenijih na tlu Stare dame. Svakog jula, mladi iz čitavogo sveta pohrle u Đavu, što zbog izvanrednih izvođača, što zbog okruženja. Teško da se negde muzički događaj može održavati u kulturno-istorijskoj celini od velikog značaja. Izdržaće Đava, nadamo se.

8. Jer je istina da se i na BS Novi Sad 16 može dobro jesti

Iako je još davno Balašević baš iz Novog Sada pevao da se „nekad dobro jelo baš!” i danas se u srpskoj Atini jede bogovski! Mi smo, ipak, naš obrok izabrali na izlasku iz Novog Sada, na povratku ka Beogradu. Svratili smo na Gazprom benzinsku stanicu Novi Sad 16 koja široko osvetljava autoput i odlučili se za Drive Cafe burgere.

Možemo reći da se dobro jelo i na benzinskoj stanici, i to baš! Sočno, sveže ispečeno, bogato i taman kako valja pred nastavak putovanja.

Share:

Možda te dodatno interesuje:

Online besplatno učlanjenje

Učlani se online i potpuno besplatno u „Sa nama na putu“ program lojalnosti. Svim članovima programa lojalnosti sleduju mnoge pogodnosti, od kojih se izdvajaju: popust do 5,50 din/l goriva, kao i 20% popusta na vrhunsku Drive Cafe kafu na našim benzinskim stanicama!

Saznaj više

Kvalitetnu pauzu čine ukusni obroci

Na našim benzinskim stanicama možeš da probaš najukusnije obroke. Najkvalitetnije meso sa roštilja smo uz odabrane sastojke spojili u najsočnije burgere. Pauzu možeš da napraviš i uz veliki izbor peciva – hrskavih i mekanih delikatesa od testa, ali i uz naš izbor sendviča koji predstavljaju zbir najukusnijih sastojaka spojenih u jednu hrskavu i ukusnu pauzu.

Saznaj više
Početna / Archive by category "Popular" (Page 3)

8 razloga da posetite Kragujevac

Uputili smo se u srce Šumadije, u nekada prestoni grad, na obalama reke Lepenice. Auto-putem ka Nišu, udobno i brzo stižemo u Kragujevac.

 

Zašto posetiti Kragujevac i Šumarice?

1. Jer Kragujevac je bio glava Srbije

Tragovi života na području današnjeg Kragujevca vode u praistoriju. Srpskoj državi pripojio ga je Stefan Nemanja u XII veku. Kao značajno naselje, prvi put se spominje u turskim spisima 1476. godine kao Kragujevdža. Nazvan je, veruje se, po ptici kraguju, grabljivici sličnoj orlu, koja se u srednjem veku koristila za lov, a u šumama Lepeničkog kraja našla je prigodno stanište. I danas krasi grb grada.

Prestonica Kneževine Srbije postaje 1818. godine, a procvat počinje dobijanjem autonomije 1830. Tako je po mnogo čemu prednjačio. Prvo pozorište, Knjaževsko-srpski teatar, na čelu sa upravnikom Joakimom Vujićem, otvoreno je 1835., a predstave su se održavale i desetak godina ranije. Današnje majušno zdanje izgrađeno je 1928.  Beogradski univerzitet ima korene upravo u Kragujevcu, gde je 1838. osnovan Licej, preteča Visoke škole. Diči se i prvom gimnazijom na teritoriji tadašnje Srbije. I danas velelepno zdanje. Spreda, ka Đačkom Trgu i spomeniku Vuku Karadžiću gladac, otpozadi, ka Dvorskom kompleksu, jadac. Ižvrljani zidovi, okrnjena fasada, rasuto đubre. Nikako ne priliči budućim akademcima. I prvi vojni muzički sastav, Knjaževsko-srpska banda osnovana je u Kragujevcu. Svirao je marševe i narodne i prigodne pesme. I tako se razvijao i prestovao do 1841. kada titulu prepušta Beogradu. No, tokom Velikog rata bio je svojevrsno sedište Srbije. Udomio je Vrhovnu komandu. Tu su nastali pobednički planovi za Cersku i Kolubarsku bitku. Ne čudi, jer je na čelu vojske bio rođeni Kragujevčanin i veliki vojskovođa i ratnik, vojvoda Radomir Putnik.

Među poznatim znamenitostima ističu se Saborna crkva, prva izdignuta u vizantijsko-romanskom stilu u oslobođenoj Srbiji, velelepna crkva Svetog Save, spomenik Uspenje, u čast palim sugrađanima u poslednjim ratovima, i spomenik vojvodi Putniku.

2. Jer u Kragujevcu je stolovao Miloš Veliki

Pored kulturnih i administrativnih zdanja, sačinio je sebi i dvorski kompleks. Danas je deo Narodnog muzeja Kragujevca, čija centralna postavka je smeštena u Mihailovom konaku. Izložene su iskopine vinčanske i starčevačke kulture pronađene na tlu centralne Srbije, rekonstruisane kuće, matrice za tkaninu, nakit, čigre, alatke od kostiju.

VIDEO

8 razloga da posetite Kragujevac

Najlepše zdanje unutar kompleksa je Amidžin, znan i kao Momački konak, iz 1818. godine, tipično balkansko-orijentalnog stila. U njemu je zanimljiva ratnička postavka – prve puške kremenjače, kubure, jatagani, sablje, originalna dokumenta na turskom, zapisi o Sretenjskom Ustavu, i po njemu zastava Srbije. Ne liči mnogo na današnju. Ljubičin ili Šareni konak, gde su rođeni Milan i Mihailo Obrenović, izgoreo je u požaru krajem XIX veka. Sada je livada. Knežev konak je stradao u bombardovanju 1941. Nije se marilo da se obnovi. Ali, dobio je Miloš bistu, tek da se ne zaboravi da je nekada tu knezovao.

3. Jer u Kragujevcu je proglašen Sretenjski ustav

Na drugoj obali Lepenice, preko puta Dvorskog kompleksa, izgrađena je Stara crkva, u prvim danim vladavine kneza Miloša, koji je dobio dozvolu da je sazida, pod uslovom da ne nadvisi okolne džamije. Veliki je istorijski značaj crkvice. U porti je započet skupštinski život tek oslobođene Srbije. Tu su do izgradnje Skupštinske zgrade održavana zasedanja pod vedrim nebom kojima je mogao da prisustvuje običan narod. Počinjala bi liturgijom. Upravo tu je donet prvi srpski ustav – Sretenjski – potpisan 15. februara 1835. godine. Bio je jedan od najdemokratskijih vrhovnih pravnih akata. Izgleda previše demokratski za velike sile. Pod njihovim pritiskom suspendovan je 55 dana kasnije. Smatra se jednim od najvrednijih pravnih akata novog veka. Sačinio ga je Dimitrije Davidović.

U Staroj skupštini donete su mnoge bitne odluke za državu i narod. Objavljen je rat Turskoj 1876. i pročitane odluke Berlinskog kongresa, po kojima je Srbija stekla potpunu samostalnost. Danas je deo Narodnog muzeja Kragujevca. Lepa i zanimljiva postavka iz koje može mnogo da se nauči o važnom dobu srpske prošlosti.

Možda i najlepši deo Kragujevca koji smo posetili. Sređen, čist, duhovan, i istorijski neprocenjiv.

4. Jer je muzej Stara livnica arsenal oružja

Prvi komšija Staroj crkvi i skupštini je kompleks Zastave. Nekada moćan. Danas su mnogi objekti napušteni i zapušteni. Istina, razoreni su tokom NATO bombardovanja. Kragujevac ima dugu tradiciju oružja. Još 1836. godine postojao je Arsenal za opravku ručnog oružja, koji je brzo izrastao u fabriku za vojnu opremu. Sredinom XIX veka i Topolivnica se iz Beograda seli u Kragujevac. Bila su to burna vremena i valjalo je imati sopstveno oružje.

Muzej Stara livnica smešten je u zgradi koja je izgrađena krajem XIX veka. Neobičan prostor i nesvakidašnja postavka. Mašine i alati, arhivska gradja, fotografije, pečati i ordenje. Maketa prvog topa izlivenog u Kragujevcu, retkosti poput puške Mauzer-Milovanović, znane kao Kokinka, i njene poboljšane verzije Đuričke sa pet metaka, prva srpska ručna bomba, puška M24 koja je cela izrađena u Kragujevcu, i uputstvo kako na konja natovariti rasklopljeni top. Nikad se ne zna kad će i to znanje ustrebati. Hod kroz istoriju domaće vojne industrije, ali i primerci „sa strane“. Uzbudljivo, posebno za ljubitelje dugih cevi.

5. Jer Šumarice su nezaceliva rana

Zvanični naziv je Spomen-park Kragujevački oktobar. Za mnoge će ostati Šumarice. Prisnije je. Prostire se na 350 hektara po kojima je rasejano 29 grobnica pogubljenih oktobra 1941. godine. Streljano je oko 3.000 nedužnih, među njima 300 mladića i đaka srednjih škola i 40 dečice od 12 do 15 godina. Njima u spomen podignute su humke.

Na ulazu u spomen-park je Muzej 21. oktobar. Zdanje crvenkaste boje, jednostavno, a potpuno neobično, ni po čemu nalik muzeju. Dok začuđeni hodamo ka ulazu, uviđamo da prozora nema, nigde. Svetlost dolazi odozgo, tek. Kao u grobu. Jame oblivene krvlju kragujevačkih stradalnika. Užas originalno prikazan muzejskim zdanjem. Dočekuju nas stihovi Branka Miljkovića, prodorni, vrišteći, večni.

Stalna postavka prikazuje istoriju kragujevačkog zločina. Dokumenta, fotografije, lične stvari, poslednje misli i poruke upućene najmilijima, ispisane drhatvima rukama na papirićima, đačkim knjižicama, ličnim dokumentima, nekoliko snažnih umetničkih dela, izvezeni stihovi Krvave bajke Desanke Maksimović… I jeziva, mračna odaja sa osvetljenim kružićima u zidovima koji predstavljaju stradale. Pojedini sa likom i imenom, mnogi prazni. Bezimeni. Strahotno potresna postavka. Dostojan spomen nevinim žrtvama.

Humke unutar spomen-parka povezane su pešačkom stazom. Najpoznatiji je Spomenik streljanim đacima i profesorima, delo Miodraga Živkovića, koji ga je po pojedinim izvorima nazvao Prekinut let. Tu je pogubljena najveća grupa đaka i 15 profesora. Humka od belog mermera kao simbol nevinosti, čistote i mladosti ugašena u trenu kada je trebalo da se vine. U kamenu pored spomenika uklesana strofa Desankine Krvave bajke i istorijska rečenica jednog od neustrašivih profesora: „Pucajte, ja i sada držim čas“!

Među istaknutijima su spomenik Bola i prkosa, spomenik Otpora i slobode, Kristalni cvet, posvećen petnaestorici čistača cipela, dečkićima uzrasta od 12 dо 15 godina, Sto za jednoga, sećanje na zlogalsnu naredbu nacističkog generala Franca Bemea, i delo meksičkog vajara Protiv zla. Ovde se izdivljalo za milenijum čitav, u samo jednom danu.

Početkom XXI veka podignuta je hram-kapela Kragujevačkih novomučenika u srpsko-vizantijskom stilu. Ceo spomen-park je prigodno uređen, oplemenjen cvećem i besprekorno čist. Toliko bar dugujemo pogubljenima.

6. Jer Šumaričko jezero je sportska oaza

Nalazi se u blizini Šumarica. Veštačko jezerce sa uređenom plažom je leti spas od vreline, a tokom cele godine izletište, raznolike ponude za zabavu i rekreaciju – teren za odbojku na pesku, stolovi za stoni tenis, avantura park za odrasle i mališane, igralište za najmlađe, izip lajn kojim se jezero može preleteti. Ima kafić i restoran, čak i ambulanta. U jesenjim mesecima uglavnom ga pohode šetači i ribolovci. Kad se asfalt užari, sigurno je krcato i živo. Tada se mogu iznajmiti pedaline, voziti čamci i skuteri, i naravno kupati.

7. Jer je Sa nama na putu uvek pri ruci

Pauzu pravimo na jednoj od pregršt NIS Petrol benzinskih stanica. Kao ljubitelji programa lojalnosti, tražimo karticu Sa nama na putu, ali nas ljubazni radnik podseća „Možete i preko aplikacije“. Vadimo telefon i uključujemo aplikaciju Sa nama na putu. Skeniranje QR koda iz aplikacije – klik i završeno. Ovog puta platili smo sakupljenim bonus poenima.

Bilo nas je više na stanici, pa radnik dodaje još jednu korisnu informaciju – novi članovi koji se učlane online do 30. 11. dobijaju čak 500 bonus poena pri prvoj kupovini goriva. Sjajna ponuda zar ne?

Spremni nastavljamo upoznavanje gastronomskih lepota ovog dela Srbije.  

8. Jer u Biblioteci kod Milutina jede se šumadijski

Čudno ime za kafanu. Gde bi se spojila knjiga i pečenje ako ne u Srbiji. A ko to kaže da pečenje, poput knjige, ne može biti čovekov najbolji prijatelj? Milutin se potrudio da to i dokaže. Usput, dok se mastite, možete i čitati. Knjige uporno mame sa polica, ali niko da ih se lati. Šumadijski odabrasmo prasetinu, ispod sača. Topi se, sočna, ne zameraju čak ni ljubitelji jagnjetine. Prebranac i sarme domaćinske izrade i umesto pogače, stižu ne baš tradicionalno kragujevačke tortilje, ali vruće i ukusne. Konobari hitri, srdačni i nasmejani. Možda kod Milutina i nastane koje književno delo. Ne bi bilo prvi put u srpskoj kafanskoj istoriji.

Share:

Možda te dodatno interesuje:

Sa nama na putu aplikacija

Sakupljaj i koristi bonus poene za kupovinu goriva i ostalih proizvoda i usluga. Saznaj prvi za akcije i specijalne popuste. Uz pomoć interaktivne mape, planiraj svoj put i pravi kvalitetne pauze. Prati svoje podatke o potrošnji i štedi na gorivu i drugim proizvodima.

Saznaj više

Online besplatno učlanjenje

Učlani se online i potpuno besplatno u „Sa nama na putu“ program lojalnosti i kao novi korisnik ostvari 500 bonus poena (1 bonus poen = 1 dinar) pri prvoj kupovini. Kao članu programa lojalnosti ti sleduje i do 5,50 din/l goriva, kao i 20% popusta na vrhunsku italijansku kafu na našim benzinskim stanicama!

Saznaj više
Početna / Archive by category "Popular" (Page 3)

8 razloga da posetite reku Gradac i manastir Ćelije

Do tog grada ko god je došao, sve gradove je u njemu našao...

…ispisao je čuveni srpski pesnik. Znatiželjno se uputismo u kraj grada oko kojeg pet gora stoji. Auto-putem Milošem Velikim očas stižemo do Valjeva. Nastavljamo ka Bajinoj Bašti i skrećemo levo u brda, ka mestu Leliću i kasnije ka manastiru Ćelije. Vijugavi put vodi kroz šumu. Zeleni tunel. Priroda uveliko nagoveštava lepote koje nam sprema. A nama radoznalima, brk se naširoko smeši.

Zašto posetiti kanjon reke Gradca i manastir Ćelije?

1. Jer reka Gradac je suza Srbije

I mi reku za diku imamo. Teško da ijedan vodeni tok u Evropi može da se poredi sa smaragdnom, jedinstvenom Tarom, ali je srpski Gradac u vrhu njenih takmaca. Najčistija je reka naše domovine i jedna od najbistrijih na tlu stare dame. Najbolja potvrda je gospođica vidrica koja se bezbrižno brčka u gradačkim vodama. Mora da joj i temperatura od oko 13 stepeni prilično godi.

VIDEO

8 razloga da posetite reku Gradac i manastir Ćelije

Taman što izvirne podno planine Povlen, stidljivo nestane pod zemljom i tako nekoliko kilometara teče pre no ponovo izroni na glavnom vrelu Zelencu. Nedaleko odatle počinje Gradac da vaja klisurkasti kanjon neobične lepote. I tako skoro sve do Valjeva gde se umoran od obrušavanja niz padine i bitke sa rečnim hridima pitomo sliva u Kolubaru. Obale obrasle gustom šumom skrile su oko 70 pećina. Najpoznatija je Degurićka, još iz ledenog doba, dugih hodnika i bogatih ukrasa. Veruje se da su od pradavnina ovde živeli ljudi. Tragovi vode do paleolita. Svedoče tome i brojne iskopine i nalazišta. U kanjonu, na strmim liticama u selu Brangović, nalaze se ostaci srednjovekovnog utvrđenja, koje je prema nalazima istraživanja postojalo još u IV veku. Jerinin grad. Narod ga je nazvao po vili, prokletoj Jerini, osuđenoj da večno njime tumara. Poznat je i kao Bežane. Iza nepristupačnih zidina narod se znao kriti od nemilosrdnika. Do „ukletih“ ostataka utvrđenja stiže se pešice, zahtevnim usponom.

Celim tokom Gradac nesebično daruje život svojim bujno zelenim obalama, koje su izronile raznovrsni biljni i životinjski svet. Nađe se i poneka naseobina. Kanjon reke Gradca zvanično je predeo izuzetnih odlika. Preizuzetnih, rekla bi današnja mladež.

2. Jer do etno kafanice stiže se skok po skok

Upravo se tako i zove. Na desnoj obali Gradca, nedaleko od manastira Ćelije. Ubeđenja smo da je naziv vezan za hod po mostiću, ne baš udobno širokom, pride nihajućem, koji se mora savladati do etno-ekološkog domaćinstva. Sliči malenom muzeju na otvorenom – vodenica potočara, brvnare i daščare, starinske alatke i oruđa, svašta nešto iz sada već davnih vremena. Ima i sopstveni ribnjačič. Pored sveže pastrmke može se prezalogajiti junetina i jaretina ispod sača i gulaš, ili mezetnuti kozji sir, pršuta i kajmak. Sve je, naravno domaće, a cene vangradske, vrlo pristupačne.

Dok sedite za stolom na obali Gradca, mogu vas, ako vas sreća pogleda, obradovati neobični gosti. Družbina koza i jarčeva ukazuje se na mostiću. Prednjači jarac Šapa, koji neustrašivo, a tako graciozno skakuće preko brvna i još smelije dotrčava do stola da ugrabi koji zalogajčić. Uzalud ga meštani jure i teraju natrag stadu, tvrdoglava je to glava, tera po svome. Simpatično rogato stvorenje, čak se da i pomaziti.

Mobilni telefoni ovde odmaraju, signala nema, te uz pastoralne prizore i žubor Gradca odmaraju se i oči i duša.

3. Jer manastir Ćelije se uvek dizao iz pepela

I svaki put postajao značajnija svetinja. Udomio se u živopisnom  krajoliku među obroncima valjevskih planina, daleko od vreve i sveta, u netaknutoj prirodi. Naziv je verovatno dobio po manastirskoj crkvi koja je prvobitno bila malena poput ćelije, ili po kelijama u pećinama po okolnim stenama. Crkvica je posvećena Svetom arhangelu Mihailu. Istorijski podaci o vremenu nastanka su oskudni. Prema jednom kazivanju, manastir je ktitorstvo kralja Dragutina (1276-1282), a prema drugom, podignut je krajem XIV ili početkom XV veka za vreme vladavine despota Stefana Lazarevića. No, podaci o slobodoljubivoj prošlosti manastira su i te kako znani. Tokom ropstva pod Turcima često je rušen i spaljivan, a njegovi duhovnici učestvovali su u pripremama nekoliko ustanaka i buna. Tome svedoči i grob vojvode Ilije Birčanina, koji je sahranjen u porti manastira. U vreme Karađorđa služio je kao vojna bolnica. Kasnije, u oslobođenoj Srbiji pod Milošem Obrenovićem, u manastiru je radila jedna od prvih škola valjevskog kraja, u kojoj je učio i kasniji episkop Nikolaj Velimirović. Crkvica nikada nije živopisana, ali se diči devetostranim zvonikom, jedinstvenim u Srbiji, ponosito nam kazuje igumanija. Dodaje i da je od 1946. godine manastir ženski.

Stigli smo u vreme nedeljne jutarnje liturgije. Naroda mnoštvo. Mnogi prilaze milostivoj igumaniji, razgovaraju, iskaju savet. Sve ih pomno sluša, koju blagorodnu reč uputi i domaćinski zove na osveženje u trpezariju.

Na ulazu u manastirski posed izdignuta je nova trocrkva sa tri oltara, zavetni hram Svetog Justina Ćelijskog, jednog od najvećih bogoslova XX veka, svojevremeno  arhimandrita manastira Ćelije. Spolja starinskog izgleda, moravsko-raškog stila, iznutra sveže oslikana freskama.

Svega nekoliko kilometara dalje je manastir Lelić, gde su mošti Svetog Nikolaja Velimirovića, a u blizini su i manastiri Jovanja i Pustinja.

4. Jer Valjevo je junačko-pesnički grad

Iznedrio je valjevski kraj mnoge velikane. Od koga početi da niko ne zameri? Možda ipak od neustrašivog ratnika i jednog od najvećih srpskih vojskovođa, vojvode Živojina Mišića. Spomenik njegov krasi glavni gradski trg. Pa najvoljenije srpske pesnikinje, Desanke Maksimović, u čijem liku je prikazan spomenik pesništvu, na drugom gradskom trgiću. Preko književnika Milovana Glišića do članova porodice Nenadović – Alekse, prote Matije, Jakova, i Ljubomira. Svi nas zadužiše, poprilično.

Ovde počinje da huči Kolubara, trenutno usahla, ali zna biti plavna. Obale žive, ponuda raznovrsna. Niže mosta preko Kolubare je spomenik gubilištu. Tu su 4. februara 1804. dahijskim jataganima pogubljeni srpski glavari Aleksa Nenadović i Ilija Birčanin. Neobično, crvenkasto obeležje u sećanje na zloglasnu seču knezova. Iza je Narodni muzej, lepo starinsko zdanje. Nedaleko je najstarija sačuvana zgrada, Muselimov konak, s kraja XVIII veka. Građen je za potrebe tadašnjeg turskog upravnika Valjevske nahije, Muselima. Na krovu su bile izložene odrubljene glave valjevskih knezova. Poput Ćele-kule u Nišu, ne da nisu narod zastrašile, već su bes rasplamsale i ustanak ubrzale. Zdanje je služilo kao škola, a kasnije je pretvoreno u izdvojeno odeljenje Narodnog muzeja Valjeva.

Grad ratničke istorije, bogatog kulturnog nasleđa, zelenila, parkova, i sporta. Prilično životan, gostoljubiv, prijemčiv. Valjalo bi ga malko umiti, obnoviti prelepa zdanja polupanih prozora i okrnjenih fasada, a ponajviše očistiti. Bio bi tada potpuno blistav, kako mu i priliči.

5. Jer Tešnjar je valjevska Skadarlija

Mogao bi biti, tačnije. Čini se duži od prestoničke, ali zapušten. Nažalost. Nekada zanatsko-trgovačka četvrt, orijentalnih obeležja. Od radionica, dućana i kafana vrvelo je sve. Živela je danonoćno. Danju bi se majstorisalo, kolačarilo, slastičarilo i naravno, kafenisalo. U suton bi se šetalo i ašikovalo, a noću boemisalo. No, zamrla je čaršija. Danas je trošna i ruševna. Većina kuća izgrađena je u XIX veku. Tako izgledaju i danas, uz svega nekoliko obnovljenih izuzetaka, koje daju nadu da se Tešnjar ipak predati neće. Od zanatlija jedva traga. Poneka radionica, svega nekoliko onih pravih kafana i par stolica iznetih na ulicu za nedeljni divan. Makar da provejava duh stare čaršije. Oku tuga, duši jed. Ostala je kaldrma, za utehu tek.

6. Jer usput možete da platite i račune na benzinskoj stanici

Naša sledeća stanica je BS Valjevo 2. Dok točimo gorivo, shvatamo da na svim NIS Petrol i Gazprom stanicama od sada možemo plaćati i mesečne račune, brzo, lako, pa čak i nedeljom. Idealno! Na kasi završavamo sve i brzo se vraćamo u automobil da što pre krenemo do mesta gde je Desanka odrasla.

7. Jer u Brankovini je detinjstvo provela Desanka

U Srba, voljeni se oslovljavaju imenom samo. Zna se, jedna je Desanka. Putokaza ka njenoj Brankovini nema, poznata srpska boljka. Prati se put ka Šapcu, pa se u nekom trenutku uoči znak, sramežljivo postavljen na samom skretanju, nekim čudom, na levoj strani puta.

Odmah po njenom rođenju, Desankina porodica se iz sela Rabrovice preselila u Brankovinu, desetak kilometar od Valjeva. Tu se još kao devojčurak zaljubila u prirodu. Neizlečivo. U šumarke, bregove, doline, reku, maslačke, kukce, ptice. Sa njima je razgovarala, družbovala, izdušila svoje besmrtne stihove. „Imala sam sreću da detinjstvo provedem onde gde se život najbolje i najlepše saznaje, gde nema ničega lažnog i izuzetnog sve kao i u drugih. Na izvorištu prirode.“ pričala je Desanka. U postojbini svojoj je sahranjena. Danas je Brankovina kulturno-istorijski kompleks na otvorenom. Mogu se videti Crkva Svetih arhangela, zadužbina prote Matije Nenadovića, stara i nova škola – Protina i Desankina, školski bunar i pisarnica, pet sobrašica, drvenih kućeraka koje su služile da se porodice okupljaju i obeduju, replika kuće i vajat čuvene porodice Nenadović, kao i njihovi grobovi. Tu počiva i Aleksa, čiju glavu su hrabri Valjevci uspeli da ukradu i sahrane je kako dolikuje, u zavičaju.

8. Jer pod platanima se zdravije obeduje

I prijatnije. Naročito u vrele i bezvetrene dane. Pogolema bašta pod razgranatom krošnjom gorostasnih platana sa drvenim stolovima i klupama. Restoran Platani prvi je komšija Valjevske pivare. Srbijanski naručujemo mešani roštilj, razne salate i lepinjice. Mogle su biti svežije. Meso sitno slanije, dobro, ali ništa posebno. Za utoliti glad. Sve pohvale za hitru i prijatnu uslugu. No, sigurni smo da u Valjevu ima i bolje ishrane. Ispitaćemo sledećom prilikom.

Korisni saveti za put:

  • Patike ili planinarke su obavezne za šetnju kanjonom Gradca.
  • Pažljivo vozite putem ka manastiru Ćelije, uzan je, te ako naiđe vozilo u susret, morate se „stisnuti“.
  • Ako imate profi foto-aparat, ponesite ga - ovekovečićete nestvarne lepote. I držite ga „na gotovs“.
Share:

Možda te dodatno interesuje

Plati mesečne račune

Od sada možeš da platiš svoje mesečne račune sa oznakom NBS IPS QR i na našim benzinskim stanicama - brzo, jednostavno i pouzdano u samo nekoliko koraka.

Saznaj više

Online besplatno učlanjenje

Učlani se online i potpuno besplatno u program lojalnosti broj 1 za vozače u Srbiji putem „Sa nama na putu” aplikacije i uživaj u svim pogodnostima koji te očekuju!

Saznaj više
Početna / Archive by category "Popular" (Page 3)

6 razloga da posetite Zasavicu i Etno selo Stanišići

Poslednje trzaje leta grabimo za još jedno sunčano druženje sa prirodom. Idemo tamo gde su plodnu, pitomu mačvansku ravnicu Srema izvajale dve rečne lepojke, Sava i Drina. Gde se priroda osamila i izrodila raznoliki biljni svet, a čovek nekim čudom rešio da je ostavi netaknutu i rezerviše za bića koja joj zlo ne čine. Životinje. A kad smo već blizu Drine, skoknućemo malo i preko grane, do najvećeg grada Semberije i čuvenog etno sela. Iz Beograda put vodi ka Sremskoj Mitrovici i dalje ka Bogatiću. Usput se prati putokaz za Kamping Zasavica.

Zašto posetiti Zasavicu i Etno selo Stanišići?

1. Jer Zasavica je pitomi safari

Mirna Sava i plahovita Drina od davnina su tokove menjale, meandre stvarale i predeo prekrajale. Kada je poprimio današnji izgled, ko bi to znao. No, keltske karte beleže da su ovde živeli zmajevi, jednom. Svojom snagom prirodu su čuvali sve dok se nisu pojavili ljudi zmajevitog duha kadri da ih zamene. Kaže legenda. A možda i istinu govori.

Specijalni rezervat prirode Zasavica prostire se na površini od 1.825 hektara, od kojih je 675 hektara pod prvom kategorijom zaštite. Nazvan je po rečici Zasavici, dugoj 33 kilometra, koja se podzemnim putem napaja drinskom vodom. Jedno je od poslednjih izvorno očuvanih močvarnih područja Srbije. Kao prirodno dobro od izuzetnog značaja zaštićena je 1997. godine.

Savršeno je mesto za celodnevni izlet, naročito porodični. Sjajna prilika za dečicu da bezbrižno trčkaraju travnatim tepihom, poigraju se na otvorenom igralištu, ali i da se upoznaju sa životinjama, sa ponekom možda i sprijatelje. Roditelji spokojno mogu da odmaraju i uživaju u domaćim đakonijama u restoranu sa velikom baštom. U ponudi je i plovidba  brodićem, iznajmljivanje čamčića i ribarenje, uz dnevnu dozvolu. Ne propustite da se popnete na toranj vidikovac sa koga pogled puca na veliki deo ovih nedirnutih predela dok se u daljini nazire vrh junačke planine Cer. Može se i konačiti. Od nedavno, postavljene su dve kućice za takozvani glamping, glamurozni kamping u glamuroznom prirodnom orkuženju.

Svakako najzanimljivija je safari vožnja električnim busićem. Bogatstvo biljnog i životinjskog sveta je neprocenjivo, počinje priču simpatični vozač. Pronađeno je 150 novih vrsta flore i faune, a prošle godine otkriven je rečni račić star 540 miliona godina! Rezervat je stanište 216 vrsta ptica kojima gospodari orao belorepan, 20 vrsta riba, među koje se udenula i dvodihalica mrguda, u narodu znana kao crnka, zaštićena kao prirodna retkost, 275 vrsta gljiva i pet vrsta tartufa, 70 vrsta dnevnih leptirova, i šest vrsta zmija, ali bez brige, nijedna nije otrovna. Ni biljčice ne zaostaju. Ima ih 680 vrsta. Izdvaja se smrdan od koga se spravlja narodni lek. Kakva gužva raznolikosti i bogatstva!

Ubrzo stižemo do središta safarija, pojilišta sa ispitanom vodom iz arteskog bunara. Žurka u toku. Mnoštvo domaćih, tačnije bosanskih brdskih konja, podolskih goveda, kravica, i prasića, koji ne mare mnogo za nezvane goste. Poneko grlo nam uputi upitljiv pogled, poneko i priđe, ali većina teško da nas je primetila. Svikli se na suživot, a i ljude. Biće da su ovde svi dobrodošli sve dok se ponašaju u skladu sa ovdašnjim pravilima. Nema magaraca, primeti neko. Mora da su se lenjivci uspavali i kasne na jutarnje pojenje. Dobri vozač odmah pokrene busić i odveze nas do njih. Kao po komandi prilaze, neustrašeno i umilno ne bi li se ogrebali za koji zalogaj. Pristižu i pulad. I mladunci druželjubivi. Njuškaju se sa mališanima. Mila, mazna stvorenja. Eto, sada znate zašto nas muškarce žene često nazivaju magarcima, nasmeja nas sve vickasti vozač. Ispustio je, sigurno nehotice, da spomene tvrdoglavost magareću.

Safarijem se može i prošetati. Ne uzdajte se mnogo u svoj istančani njuh i dobro obratite pažnju na usputne nagazne mine, mnoštvo ih je. Sve je to prirodno i ne bi nikako valjalo da je drugačije. Uživaćete u nestvarno netaknutoj prirodi naših predaka. Takvom je treba sačuvati za potomke.

2. Jer u Zasavici se spravlja jedinstveni sir na svetu

VIDEO

6 razloga da posetite Zasavicu i Etno selo Stanišići

Ujedno i najskuplji – 50 grama košta 50 evrića. Magareći. Pravi se, očekivano, od magarećeg mleka. Veoma je slično majčinom, bogato je hranljivim sastojcima i vitaminima, izuzetno niskog procenta masti, ne izaziva nikakve alergije, i pije se sveže. Prema zapisima, odvajkada ga je narod koristio kao lek. Mnogo je truda uloženo dok se mleko nije usirilo. I to bez ikakvih aditiva. Čista organska proizvodnja na način koji su primenjivali naši stari, sa pašnjaka koji nije preoran poslednjih 300 godina. Receptura, koja se ne odaje ni za živu glavu, pronađena je, ali ne i potrebne količine mleka. Za kilogram ovog mlečnog zlata potrebno je 25 litara mleka. Magarica daje mleko šest meseci, a prva tri meseca ne sme da se muze. Tek ako je mladunče napredno i zdravo, tokom druga tri meseca mleko joj se kraducka. Pa sad, možda svetska eksluziva Zasavice i nije toliko skupa.

Svega nekoliko dana po objavi vesti da se sir sačinio, u Zasavicu je pristigao lični izaslanik britanske kraljice Elizabete II, otkriva nam razgovorljivi domaćin, koji je i najzaslužniji za nastanak mlečnog čuda. Ne znamo da li se njenom veličanstvu sir dopao, ali ga je zasigurno okusila. Mi nismo, nažalost. Ali nas je magarećim kobasicama počastio domaćin. Izvrsne su. Ako ne sir, možete sebi priuštiti mesnu prerađevinu od mangulice, konjskog i magarećeg mesa, ili narodne preparate od bilja.

Težak je rastanak sa živim svetom Zasavice, ali kanimo za dana preko Drine, u bratsku Semberiju.

3. Jer Stanišići su vikend oaza

Najbliži je prelaz Badanovci, preko Pavlovića mosta. Uz ličnu kartu, eto nas očas u Etno selu Stanišići. A tamo, nema čega nema, od igle do lokomotive, doslovno. Na ulazu nas dočekuje stanica Podlugovi, i odmah u nama zapeva Čola. Odatle kreće turistički vozić. U jezercetu pored je Nojeva barka, brodić zanimljive istorije, kome eto, nije bilo suđeno da zaplovi. Idemo pešaka u obilazak. Još nekoliko jezeraca sa labudovima, šepuri se i par crnih sa svojim mladuncima, mostići, mini zoo vrt, crkva i kapelica, svečane sale za raznorazne proslave, i mali amfiteatar za priredbe. Ljubitelji sporta mogu da igraju tenis, pikaju fudbal i oprobaju se na strelištu. Upečatljive su stare brvnarice prenete iz sela opštine Vareš i planina Zvijezde i Romanije, sa pokućstvom i narodnim nošnjama i kućice građene od kamena. Pojedini delovi izgledaju kao muzej na otvorenom – vodenice, kovačnica, mlekara, i mlin potočar, koji još melje brašno za potrebe restorana. Smestiti se može u etno kućicama prilagođenim savremenim potrebama i hotelima sa pet zvezdica sa velnes i spa uslugama.

Upriličen je i audio vodič za one koje žele da saznaju više o istoriji i duhu mesta. Sve je učinjeno da se posetiocima ugodi, od prostranog parkinga do raznolikih sadržaja. Za svačiji ukus i džep ponešto. Možda previše načičkano, možda ponegde i prejaki sudar starog i novog. Ali sve sređeno i besprekorno čisto. Domaćini srdačni, gostoljubivi i veseli, po tradiciji već.

4. Jer u Stanišićima teletina ispod sača je vrh vrhova

Od nekoliko restorana, biramo Konobu, iz koje su se Stanišići i razvili. Gužva i utrkivanje naroda za prazan sto nagoveštavaju odličnu hranu. I jeste, i to više nego odlična. Naručujemo platu predjela- uštipci, još vrući, kajmak, vanredan, sir, i domaći pršut. Bilo bi nam dovoljno, ali kako ne probati roštilj i teletinu ispod sača. Pljeskavica i ćevapi, očekivano savršeni, nadaleko čuvene roštiljdžije ne mogu da omanu. A tek teletina! Vrhunski spremljena, raspada se i topi u ustima. Ako zbog nečega vredi prevaliti put do Stanišića, onda je to bez sumnje hrana.

5. Jer Bijeljina je dom muzeju Semberije

Smestio se na glavnom gradskom trgu, u najstarijoj zgradi, koju bi valjalo spolja doterati. Baštini više od 10.000 predmeta raspoređenih u tri stalne postavke. Arheološku čine eksponati iz doba od neolita do kasnog srednjeg veka, zbirka stećaka sa ćiriličkim natpisima na staroslovenskom i rimski kameni spomenici. Istorijska soba prikazuje prošlost grada od prvog pomena 1446. godine, a etnološka, verovatno i najzanimljivija, pruža uvid u narodni život sela Semberije i starogradsku kulturu Bijeljine. U čitavom prostoru za oko zapadaju kost i zub mamuta, kome godište nije određeno, i radio koji je revolucionaru i književniku Rodoljubu Čolakoviću, rođenom u bogatoj bijeljinskoj porodici, poklonio lično Nikita Hruščov, nekadašnji vođa Sovjetskog Saveza. Nedavno je otvorena i Spomen-soba palima u poslednjem ratu.

Na glavnom trgu Muzeju društvo pravi zgrada Skupštine grada, spomenik kralju Petru I Karađorđeviću i parkić sa podnom šahovskom tablom i velikim figurama. Dok dvoje pokušavaju jednog drugog da matiraju, nekolicina sa klupa dobacuje. Tako se nekada živelo.

6. Jer od sada možeš ostvariti popuste i na našim benzinskim stanicama u BiH

Nakon što smo posetili muzej Semberije i ispunili svoja čula istorijskim činjenicama i lepotama, okrepili smo se na Gazprom benzinskoj stanici Bijeljina 1. Ljubazno osoblje nam je u domaćinskoj atmosferi pružilo lepe informacije o novim popustima. Karticu lojalnosti Sa nama na putu iz Srbije sad možete da koristite i u Bosni, a kažu nam da za više informacija posetimo vest o popustima u BiH. Puni utisaka i spremni za povratak, krenuli smo kući uz obećanje da ćemo se vratiti u Semberiju –  gde je istorija mnogo pričala, a budućnost tek kreće da zausti.

Korisni saveti za put

  • Ponesite nešto hrane za magarce – šargarepice, jabukice, a može i hlebić.
  • Ako idete preko Drine, ne zaboravite ličnu kartu ili pasoš za prelaz granice.
  • Iako se primaju sve valute, platna kartica je najpogodnije sredstvo plaćanja.
Share:

Možda te dodatno interesuje

Popusti u Bosni i Hercegovini

Prilikom putovanja u Bosnu i Hercegovinu, ne zaboravi da poneseš sa sobom karticu lojalnosti „Sa nama na putu“, koja će ti obezbediti popuste na gorivo, ali i ostale izdvojene proizvode i usluge. Srećan put!

Saznaj više

Online besplatno učlanjenje

Učlani se online i potpuno besplatno u program lojalnosti broj 1 za vozače u Srbiji putem „Sa nama na putu” aplikacije i uživaj u svim specijalnim popustima koji te očekuju!

Saznaj više
Početna / Archive by category "Popular" (Page 3)

6 razloga da posetite Lepenski Vir i Đerdap

Sjaj nebeski u kojem se na oko 2.850 kilometara ogleda deset zemalja. Ustoličio je četiri prestonice. Strateški odvajkada izuzetno važan, životno i prirodno neprocenjiv. Od izvorišta u Nemačkoj, uglavnom lenjo valja svoje silovite vode kroz prostrane ravnice. Sve do Golubačke tvrđave, predvorja Đerdapa. Tu je najčudesniji, vele mnogi. Tamo gde su moćne vode probile bedeme Karpata.

Krajolik izmaštan silama prirode diči se nestvarnim lepotama, vešto prikrivajući tragove burne i bogate prošlosti koji sežu do samog osvita civilizacije.

Zašto posetiti Lepenski Vir i Đerdapsku klisuru?

1. Jer gvozdena kapija Dunava je najveća klisura Evrope

Klisura probojnica, tačnije. Kod nas znana kao Đerdap. Naziv potiče od persijske reči Girdap, koja je prilagođena srpskom, istog značenja – vir, vrtlog, opasno mesto na reci. Danas je prirodna granica Srbije i Rumunije.

Usekla se duž više od 100 kilometara desne obale Dunava. Od Golubačkog grada, gde se Dunav tromo izležava preko šest do sedam kilometara u širinu, ko bi to precizno izmerio. Potom se rasanjuje, čas jurne pa ustavi, plavne i usuhne, tek vijugne pa ispravi, sve dok ga planinski masivi u Kazanu ne sateraju u stotinjak metara, a on razjaren pa od siline potkopa najdublje dubine. Nastavlja svojom klisurom sve do utvrđenja Diana kod Kladova. Opasan bujnim rastinjem i šumama, brdima i planinama, protkan duhom starih kultura. Neuhvatljiv i krotak. Darežljiv i surov. Zanosan i strašan. Veličanstven.

Deo je Nacionalnog parka Đerdap, koji se prostire na oko 63.800 hektara. U julu 2020. godine, područje Đerdapske klisure i njenog zaleđa, UNESKO je proglasio geoparkom. Prvim u Srbiji.

2. Jer Lepenski Vir je najstarija naseobina na tlu stare dame

Starija od biblijskog potopa, počinje priču naš domaćin. Začeta je oko 9.500 godina pre nove ere. Nesuglasica je mnogo oko godina… na zvaničnom sajtu nalazišta piše 6.500 p.n.e, pojedini izvori navode 8.000 p.n.e. Kako god, smatra se kolevkom Evrope.

Bejahu izuzetno pametni ti Lepenci. Izabrali su savršeno mesto za svoju naseobinu, 100 metara nizvodno od današnjeg muzeja. Između reke bogate ribom, kod vira gde se zbog strujanja vode sama sakupljala, i strmih litica. Pravili su kuće i spremali hranu samo uz pomoć prirodnih alata. Domove su postavljali ka istoku, da ih ogreje prvo jutarnje sunce. Prema analizi kostiju, bili su izuzetno zdravi, što se umnogome pripisuje ribi koja je činila oko 70 odsto ishrane. Iz mezolita, lovačko-ribolovačko-sakupljačke zajednice prešli su u neolit, na ratarastvo i stočarstvo. Broj stanovnika je rastao, a prostor postajao tešnji, što je dovelo do kretanja stanovništva.

VIDEO

6 razloga da posetite Lepenski Vir i Đerdap

Do otkrića se došlo tokom opsežnih istraživanja koja su prethodila izgradnji HE Đerdap. Iskopine su izložene u Centru za posetioce Lepenski Vir. Predstavljena je maketa, mezolit i neolit samog lokaliteta, kopije monumentalnih skulptura, upotrebni predmeti, rekonstruisani načini sahranjivanja i hologramska rekonstrukcija nekadašnjih kuća.

Dodatna istraživanja kulture koja je zapanjila svet su onemogućena. Potopljena je. Tajne zna Dunav samo.

3. Jer Donji Milanovac je gradić neobične istorije

Na putu ka ovom mladom, živopisnom mestašcetu može se predahnuti u domaćinstvu Kapetan Mišin breg na oko 170 metara nadmorske visine odakle pogled puca na Donjomilanovačku kotlinu. Možete razgledati zbirku skulptura od kamena i drveta na otvorenom, posetiti muzej vina i okusiti vlaška jela.

Pre no se ustalio na današnjem mestu, gradić se nekoliko puta selio. Prvo sa obale na ostrvo Poreč krajem XVII veka pred najezdom Turaka. Potom se tridesetih godina XIX veka vratio na kopno usled čestih poplava, shodno naredbi kneza Miloša Obrenovića kada je nazvan Milanovac po Miloševom prvencu, Milanu. Bio je jedno od prvih naselja koje je izgrađeno po regulacionom planu, koji je osmislio vojvoda porečki Stefan Stefanović Tenka. Tri decenije kasnije kada je pod Rudnikom nastao Gornji Milanovac, gradiću je dodata odrednica Donji. Na današnje mesto doselio se 70-tih godina prošlog veka kada je počela gradnja HE Đerdap. Skućio se konačno. Ne bi ga valjalo ponovo izmeštati.

Najčuveniji je po kapetanu Miši Anastasijeviću, bogatom trgovcu, učitelju i velikom dobrotvoru, koji je svome otečestvu zaveštao čuveno Kapetan Mišino zdanje u Beogradu. Njegova kuća je kamen po kamen, gredu po gredu prebačena u današnji gradić. Trebalo je da bude muzej. No, zdanje je zakatančeno već poduže vreme. Susedna građevina je kuća Tenke, takođe preneta sa izvornog mesta. Iznajmljuje je Turističko-informativni centar Donji Milanovac. Obe građevine privatizovane su u paketu sa hotelom Lepenski Vir, saznajemo. Nisu više narodne.

Donji Milanovac udomio je i Centar za posetioce Nacionalnog parka Đerdap, u kojem su predstavljene raznovrsne prirodne vrednosti, raznolikost biljnog i životinjskog sveta i kulturno-istorijske znamenitosti Đerdapa. Zanimljiva i prijemčiva postavka priređena je u saradnji sa Prirodnjačkim muzejem u Beogradu.

4. Jer u Kazanu se Srbija i Rumunija poljubiše

Umalo. Nedostaje tričavih 150 metara. U Malom Kazanu, Dunav je najuži i najdublji. Oko 70 metara, prema pojedinim podacima, čak 90. Sledi Veliki Kazan, dvostruko  širi. U ovim tesnacima, sve je vrilo od virova, brzaka i vrtloga, kao u kazanu. Otud im i naziv.

No, i bez poljupca, ljubavišu. Srbija i Rumunija. Udvaraju se jedna drugoj u zavodljivoj igri strmih litica. Al’ ne da ih spojiti Dunav, ljubomorko. I tako stolećima, milenijumima. Zarazna romansa. Ljubav se rađa na prvi pogled kod svih koji posvedoče ovom nesvakidašnjem provodadžisanju prirode. Neuspelom, za sada. Najromantičniji je pogled sa vidikovca Veliki Štrbac, najvišeg vrha planine Miroč, sa oko 770 metara nadmorske visine. Potrebno je pedesetak minuta za savladavanje uspona. Napor se isplati, i te kako.

5. Jer Trajanova tabla svedoči značaju Đerdapa za Rimsko carstvo

Nedaleko od klisure Kazan nalazi se Trajanova tabla kojom je označen završetak Trajanovog dunavskog puta. Postavljena je na prelazu iz I u II vek. Tekst, posvećen samom caru, uklesan je u stenu na latinskom i odaje da je put načinjen usecanjem planinskih litica i podupiranjem gredama. Ozbiljan poduhvat. Danas su čitljiva samo tri reda. Zbog izgradnje HE Đerdap Trajanov put je potopljen, a tabla je podignuta 20 metara. Do nje se može jedino brodićem.

6. Jer se u Kladovu spravlja vrhunski smuđ

Prolazimo HE Đerdap. Golema brana. Pre Kladova, nalazi se utvrđenje Diana, izgrađeno u doba cara Trajana, koje je svojevremeno bilo i privredni centar sa pristaništem. Ogladneli smo. Meštani preporučuju restoran hotela Aquastar Danube, na obali. Terasa gleda na gradsku plažu. Povelika, sređena. Dunav, miran i čist. Gostoprimljiv. Izbor je povelik, ali biramo ribu, rečnu. Sigurno je sveža. Smuđ na žaru i kotleti soma. Vično spremljeno, savršeno. I čašu vina, iz negotinskog kraja. Cene su pristojne. Topla preporuka.

Ako kanite noćiti u Kladovu, sutrašnji dan može biti podjednako zanimljiv. Tek koji kilometar nizvodno, u blizini sela Kostola, nalaze se ostaci Trajanovog mosta, koji je bio dug više od kilometra i oko hiljadu godina slovio za najduži na svetu. Tu su i ruševine rimskog utvrđenja Pontes, koje je izgrađeno da štiti most.

Ne može se Đerdap smestiti u dan. Previše je zanimljivosti za videti i tajni za otkriti. Biće, u nekom novom druženje sa Dunavom. Svraćamo na BS Kladovo da okrepimo umornog četvorotočkaša i opskrbimo se grickalicama i osveženjem za put. Platismo, a uz aplikaciju Sa nama na putu dobismo bonus poene i uštedesmo za sledeći put. Nevoljno sedamo u auto. U povratku nećemo uživati u Gvozdenoj kapiji Dunava. Svila se tama.

Korisni saveti za put

  • Ponesite šešir ili kačket, ukoliko planirate vožnju brodićem, jer leto još traje, zvanično.
  • Valja pri ruci imati i kupaći kostim za brčkanje u Dunavu.
  • Preporučljive su patike penjalice i bočica vode ukoliko kanite da se častite pogledom sa vidikovca nad Kazanom.
  • Ukoliko imate profi foto-aparat odlična je prilika da ga uposlite.
Share:

Možda te dodatno interesuje

Uštedi pri svakoj kupovini

Uštedi tokom putovanja uz karticu lojalnosti „Sa nama na putu“. Kartica omogućava sakupljanje bonus poena, koji se mogu iskoristiti za smanjenje narednih računa, pri kupovini goriva, robe i usluga na našim benzinskim stanicama.

saznaj više

Online besplatno učlanjenje

Učlani se online i potpuno besplatno u program lojalnosti broj 1 za vozače u Srbiji putem „Sa nama na putu” aplikacije i uživaj u svim specijalnim popustima koji te očekuju!

saznaj više